Piše: Sead Numanović
Protesti studenata u Srbiji prerasli su u općenarodni bunt!
Demonstracije protiv režima Aleksandra Vučića organiziraju se sada već i u selima širom teritorije našeg zapadnog susjeda.
Jučer je u jednom Šapcu, na primjer, na ulice izašlo 12.000 ljudi!
U Kragujevcu je nedavno bunt protiv Vučićevog režima izražen čak dva puta u jednom danu. Između 5.000 i 6.000 ljudi okupilo se oba puta u nekoliko sati kako bi protestiralo! To da građane dva puta u danu okupi u tolikom broju na jednom mjestu ne samo u Kragujevcu, ne bi pošlo za rukom ni biranoj turbo-folk zvijezdi Srbije!
U Srbiji je takvo stanje da je prosto sramota ne protestirati protiv Vučića!
A i ne samo to.
Kap sa padom nastrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu, kada je ubijeno 15 ljudi, prelila je čašu!
Dugogodišnji strah i represija koju je nametao i provodio Vučić i njegova Srpska napredna stranka, te paravojne formacije navijačkih grupa koje je sam predsjednik Srbije oformio, nestali su!
Nešto je puklo u duši prosječnog građanina Srbije.
Strah je temelj vladavine Aleksandra Vučića. Kada on nestane, to je kraj režima.
Nakon više od dva mjeseca, javni servis Srbije (RTS) počeo je emitirati izvještaje s protesta.
Umjesto 30 minuta vijesti o tome šta je radio Vučić taj dan, s kim se vidio, gdje bio, šta je jeo, kako je spavao ili uopće nije spavao... Sada se nižu vijesti o demonstracijama protiv njega.
"Ustali su i oni koji nisu ustali protiv Turaka", napisao je neko na Twitteru nedavno.
I haman da je tako.
Protesti u jednom Pirotu ili Paraćinu, malim mjestima u unutrašnjosti Srbije, Trgovištu, mjestu s jedva 1.100 stanovnika i najsiromašnijoj općini "Tamo daleko", bili su nezamislivi. Sve su to bila čvrsta uporišta Vučićevog SNS-a.
Sada više nisu.
Vlast je u panici.
Prosto je nevjerovatno da sve institucije Srbije - policija, vojska a pogotovo obavještajne službe, nisu jasno i nedvosmisleno identificirale jednog vođu demonstracija. Ili barem grupu. Nakon više od dva mjeseca sve masovnijih demonstracija, da se ne zna ko je vođa, pa to ni u Bosni nije moguće!
Ako vođa nije identificiran i ne može se pouzdano identificirati, onda je ovo općenarodni ustanak i svako može biti i jeste vođa.
I svi oni samo ponavljaju svoje zahtjeve, lakonski odbijaju sve lukrativnije ponude režima Aleksandra Vučića i traže da država radi svoj posao.
A ona ne može to učiniti sve dok je isti taj Vučić na vlasti.
I to svi razumiju, osim njega.
On stalno poziva na dijalog.
Studenti ga odbijaju.
Njegove ustavne nadležnosti su takve da on nema šta prigovarati niti o čemu!
Protesti traju i samo dobijaju na intenzitetu.
Studenti čak i prenoće napolju, usred januara!
