Nije stvar samo u ogromnom novcu koji mu se sliva u džepove bez dna. Za Čovića se otvara prirodno pitanje da li je on, nakon Dodika, na redu.
Piše: Sead Numanović
U politici, pa i životu, nema vječnih prijatelja i neprijatelja. Vječan je samo interes.
Tako je i u Bosni i Hercegovini.
Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine potvrdio odluku Centralne izborne komisije, prestao je mandat predsjedniku entiteta Rs Miloradu Dodiku.
To je i dosta nezgodna situacija za njegovog najodanijeg saradnika Dragana Čovića.
Predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine za smijenjenog predsjednika entiteta Rs i još uvijek predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata ne veže neki ideološki interes. Osim zajedničke mržnje prema Bosni i Hercegovini, ovaj dvojac ideološki i politički, nema bitnih dodirnih tačaka.
Ali su im finansijski interesi itekako isprepleteni!
Držeći čvrsto sve poluge vlasti, bez njih dvojice se u Bosni i Hercegovini praktično ne može ništa desiti!
Trojka je isuviše nesposobna, neiskusna, ali i neiskrena, da bi na išta mogla utjecati.
Čak i kad bi htjela, ona niti zna, niti umije. A i neće.
Neće jer i neki od njenih čelnika imaju vlastiti finansijski interes koji su im omogućili Čović i Dodik, da bi se stvarno petljali i nešto pokušali uraditi za državu.
Država kod njih je samo pokriće. Nekih za vlastitu nesposobnost i glupost, a nekih za korumpiranost!
Ipak, s prestankom mandata Dodika, kao predsjednika Rs, Čović se nalazi u neugodnoj poziciji.
Svi njegovi interesni porivi upućuju na nastavak podrške Dodiku.
Jednostavno, niko nema ko bi mu mogao ponuditi više i bolje!
Ako je do Čovića, branit će Dodika do zadnjeg (Hrvata u Grudama!).
Ali nije sve do njega.
Dodik je na putu da izgubi moćnu poziciju.
Kako god da odigra, on više nije predsjednik entiteta Rs. Politički, ali i finansijski, već je kalirao!
On može nastaviti karijetu tako što će se povinovati svim odlukama institucija Bosne i Hercegovine. Ne bi mu bilo prvi put!
Sada svjedočimo tako zorno, da na sceni postoje dva Dodika. Jedan je prpošan, spreman haman i na rat. On prijeti i referendumom o otcjepljenju! Po ko zna koji put.
Drugi Dodik piše žalbe, podnosi apelacije, sarađuje s institucijama za koje tvrdi da su nepostojeće, antiustavne...
Paralelno, radi sve što može e ne bi li ga Donald Trump uzeo u krilo, bukvalno. Ne štedi pare za to, ali i rastuće je nervozan. Nervoza je tolika da ju je morao manifestirati napadajući 'republikansku administraciju u State Departmentu". Ono što znamo i mi, Dodik još bolje zna. Za zvanični Vašington Donalda Trumpa, u kojeg se toliko uzdao i uzda, presuda Suda BiH je konačna i obavezujuća i mora se provesti.
Čović zna da je to tako i od početka, uz sve zamjerke i sudu i presudi pravosudnih institucija BiH koje su najviše baš pod njegovom kontrolom, politički brat Milorada Dodika zagovara njeno provođenje.
Uvjerava Dodika da to ne znači ništa i da je i sam "gurnut u stranu", a "vidi đe sam".
Dodik, međutim, ne može prihvatiti da je vladar iz sjene.
Duboko je uvjeren da to ne prolazi ni kod njegovih bosanskih Srba...
Izbor puta konfrontacije sa svima je prirodni put za Dodika.
I najgori scenarij za Čovića.
Jer, nije stvar samo u ogromnom novcu koji mu se sliva u džepove bez dna. Za Čovića se otvara prirodno pitanje da li je on, nakon Dodika, na redu.
Opoziciju ima. Kakva je takva je. I ona je mnogo veća unutar njegovog HDZ-a, nego od drugih hrvatskih stranaka. Lideri tih partija samo mogu sanjati da će sjesti u Čovićev tron.
Ono što je - do sada - najveća podrška - Hrvatska, ako Dodik krene putem konflikta, za Čovića postaje nepouzdani teren.
Andrej Plenković već sada ne može braniti neke ranije pozicije koje je nametao Evropskoj komisiji kada je BiH u pitanju, a koje mu je servirao Čović.
On je svjesniji i od samog predsjednika HDZ BiH, da u takvoj situaciji više gubi hrvatska politika u BiH, nego sam Dodik.
A ona jeste duboko separatistička i antibosanskohercegovačka! Ali i dalje može prolaziti u Briselu, ako je "kooperativna". Plenković i dalje računa da bi lukavom politikom koju vodi, mogao 'izboksovati' nametanje promjena Izbornog zakona BiH ili čak novog Izbornog zakona, do kraja ove godine... Predsjednika HDZ BiH to pitanje ne zanima. Da je htio da ga riješi, imao je toliko prilika. Njemu, kao i Dodiku, odgovara samo kriza. Jer je samo na tim osnovama i moćniji i još bogatiji!
U cijeli ovaj politički "bosanski lonac", ne smije se iz vida ispustiti ni Aleksandar Vučić.
I predsjednik Srbije ima svoje sve veće interese u raspetljavanju ovog sve zamršenijeg Gordijevog čvora. I ima svoje kalkulacije, adute, asove u rukavu...
Čović je sada na priličnoj čistini.
Ako Dodik krene u dalje rušenje države BiH, provede i prvi, a posebno drugi referendum kojim prijeti (a on tim referendumom o otcjepljenju prijeti već dvije decenije!), pakt HDZ-a s njim postat će strateški neodrživ!
Ali, lider HDZ BiH odlično zna šta je sve radio i radi s Dodikom.
Šta ako ovaj počne pričati?
Iako bi to bilo baš veliko iznenađenje, nije nemoguće. I Dodik nije čovjek konstante.
Život nije crno bijel.
Zasigurno ćemo u mjesecima pred nama imati još uspona i padova i u odnosima Dodik - Čović. Ali, kako sada stvari stoje, teško da ćemo imati raskid!
Jer, nema vječnih prijatelja i neprijatelja. Vječan je samo interes!