Ako želi postati predsjednica SAD-a, Harris sada mora shvatiti opasnost od odbacivanja osnovnih vrijednosti samo zato što se suprotstavljanje autokratama čini previše zahtjevinim.
Tim Kamale Harris pod hitno treba razraditi svoju balkansku strategiju. Region je u opasnosti višestruke eksplozije, upozorava u autorskom tekstu za Foreign Policy (FP) Edward Joseph. Ovaj stručnjak za upravljanje konfliktima koji predaje na Univerzitetu Johns Hopkins, School of Advanced International Studies, kako ga titulira FP, u Vašingtonu, analizirao je učinke administracija Donalda Trumpa, ali i Josepha Bidena u našem regionu.
Ističe da su oba predsjednika napravila velike greške!
"Suštinski međunarodni zadatak svakog predsjednika je da koristi moć SAD-a za unapređenje američkih interesa.
Nesposobnost Bidenove administracije da to učini na Balkanu – gdje Zapad ima stratešku polugu – nudi snažnu, univerzalnu lekciju. Odbacujući Bidenove suštinske demokratske principe, njegov State Department se "priljubio" – da upotrijebim izraz koji koristi Harris – autokrati, predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Baš kao i Trump, Bidenovi zvaničnici nisu uspjeli shvatiti neizbježnu cijenu sklapanja ugovora sa jakim čovekom: slabost.
Ohrabren molbom SAD, Vučić je otvoreno oživio velikosrpski nacionalistički projekat koji je Jugoslaviju doveo u rat prije tri decenije. Sada je tu filozofiju primijenio na svoje odnose sa Bosnom i Hercegovinom, Kosovom i Crnom Gorom. I direktno i indirektno, Srbija je dosljedno potkopavala suverenitet, funkcionalnost i evroatlantske aspiracije svake od tih zemalja", piše Joseph.
On odmah ističe teroristički napad iz Srbije na Kosovo, koji se odigrao u rejonu sela Banjska.
Plan je bio, piše Joseph dalje, da teroristi isprovociraju podjelu Kosova silom, a sve se dešavalo nedaleko od mjesta gdje su raspoređene američke trupe!
"Ovo drsko kršenje mirovnih uslova Beograda sa NATO-om moglo je biti izvršeno samo uz podršku srpskih zvaničnika, od kojih niko nije pozvan na odgovornost.
Američka administracija koja redovno uvodi sankcije širom regiona jedva je uspjela sankcionirati bilo kog srpskog zvaničnika", konstatira on dalje.
Joseph ističe ulogu Aleksandra Vulina, kojeg naziva "ozloglašenim bivšim šefom obavještajne službe Srbije i najisturenijim predstavnikom Kremlja koji je 4. septembra, tokom sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom istakao da je "Srbija saveznik Rusije" i dodao da "pod vođstvom Aleksandra Vučića Srbija nikada ne bi ušla u NATO, niti uvela sankcije Ruskoj Federaciji".
"U posjeti Sarajevu krajem augusta, direktor CIA-e William Burns suočio se sa "zabrinjavajućom secesionističkom retorikom i djelovanjem" Milorada Dodika, proruskog predsjednika i vlade bosanskohercegovačkog srpskog entiteta. Tokom većeg dijela svog mandata, Bidenova administracija je uzalud apelirala na Vučića da obuzda Dodika, ignorirajući njihov zajednički interes za uništenje Bosne.
U junu, Vučić je ugostio Dodika i druge nacionaliste u Beogradu na otvoreno iredentističkom "Svesrpskom saboru", piše dalje Joseph.
Podsjeća da je gotovo u isto vrijeme u Crnoj Gori Skupština pod rukovodstvom četničkog vojvode Andrije Mandića izglasala rezoluciju koja je imala jedini cilj da pogorša odnose te države sa Hrvatskom. To je dovelo do ozbiljnog zastoja ove države na putu integriranja u Evropsku uniju.
"Poput Putina, i Vučić je ugrožen evropskim aspiracijama manjeg susjeda, Crne Gore, kojeg Beograd nastoji potčiniti", stoji u tekstu FP-a.
Joseph dalje oštro kritizira aktivnosti premijera Kosova Albina Kurtija koji pojačava pritisak na srpske institucije na sjeveru Kosova.
Time on, faktiči ide naruku "srpskim i ruskim namjerama da potkopaju zapadni, multietnički poredak u regionu".
Joseph ističe da "Kurti nastavlja svoj neodgovorni populizam iz jednog, kontraintuitivnog razloga: prkos Sjedinjenim Državama nailazi na odobravanje i podršku u najproameričkijoj javnosti na svijetu - kosovskim Albanacima. Građani Kosova, kao i mnogi u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, vide Kurtija kao jedinu figuru koja se suprotstavlja Beogradu, koji nije pretrpio nikakvu kaznu za svoja djela ili propuste koji su doveli do nasilnog sukoba sa mirovnim snagama NATO-a.
Sve veći gnjev SAD i Evrope prema Kurtiju – uz sve veće američke, francuske i njemačke investicije u Srbiji – samo pogoršava problem", ističe Joseph.
On podsjeća na francusku prodaju borbenih aviona Srbiji prošlog mjeseca i dolazak - Vučiću na noge - kancelara Njemačke Olafa Scholza.
Sve se na Zapadu objašnjava nakanom da se time Srbija "usidri na Zapadu".
Za Josepha je to kardinalno pogrešna procjena!
"Decenija srpskog odugovlačenja sa reformama EU pokazala je da je vladajuća stranka Aleksandra Vučića usidrena u autokratskoj eksploataciji, jačanju antidemokratske vlasti kod kuće i slabljenju demokratskih susjeda u komšiluku Beograda. Budući da je njegova pozicija sve sigurnija, Vučić je otvoreno rekao Macronu tokom njihovog nedavnog sastanka da "pridruživanje zapadnim sankcijama [Rusiji] nije opcija".
Joseph dalje ističe da od dijaloga Srbije i Kosova nema ništa.
"Puna invazija na Ukrajinu koju je Putin pokrenuo u februaru 2022. pružila je Vašingtonu još jednu zlatnu priliku da ospori Vučićevu dvoličnu takozvanu ravnotežu između lažne kandidature Srbije za EU i njegovog pravog prijateljstva sa autokratama u Moskvi, Pekingu i Budimpešti. Shrvan ovim seizmičkim geopolitičkim događajem, Beograd je bio uplašen da će Vašington, zajedno sa vodećim evropskim prijestolnicama, konačno razbiti Vučićev blef, zahtjevajući istu vjernost stavu EU o invaziji koju su pokazale druge države koje žele u EU, a Vučićevi su susjedi.
Umjesto toga, američka ambasada u Beogradu odmah je pohvalila polumjere Srbije. Do maja 2022, sa vraćenim povjerenjem, Vučić je potpisao trogodišnji plinski sporazum sa Putinom gledajući ga u oči. U septembru 2022. godine, Vučić je osramotio američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Jakea Sullivana i državnu podsekretarku Victoriu Nuland u Ujedinjenim nacijama, osmislivši potpisivanje vanjskopolitičkog pakta sa Rusijom na visokom nivou ubrzo nakon sastanka sa dva visoka američka zvaničnika.
Sljedećeg mjeseca Srbija je potpisala sporazum sa Mađarskom o izgradnji naftovoda za isporuku ruske nafte Srbiji, prekršivši Vučićeve energetske obaveze prema Bidenu, što je isto što je predsjednik Srbije uradio i Trumpu. A u novembru je ruska državna TV mreža Russia Today objavila da će pokrenuti svoju web-stranicu u Srbiji, direktno prkoseći sankcijama EU", stoji dalje u Josephovom tekstu.
Stvari tu ne staju.
Joseph se kritički osvrće na često nerazumljive, pa i nerazumne akcije ambasadora SAD u Beogradu Christophera Hilla koji je prvo pozvao zvanični Beograd da uvede sankcije Rusiji, a onda je - kad se na to niko u beogradskom establišmentu nije ni osvrnuo - Hil objavio da je američka vlada "zadovoljna rastućim oblicima saradnje između Srbije i Ukrajine".
"Niko u Vašingtonu ne bi trebao biti zadovoljan kratkovidom, neambicioznom i nepotrebnom trgovinom demokratskim vrijednostima za autokratski nered. Kada je Vučić konačno bio suočen sa potrebom da odustane od svoje šarade, Beograd je možda dobrovoljno širio srpsku vojnu municiju na ukrajinsko ratište bez širenja ruske političke municije širom regiona", piše dalje u analizi FP-a.
Joseph posebno ističe da srbijanska pomoć Ukrajini nije izazvala nikakvu reakciju Kremlja prema Beogradu. "Čak ni verbalnu osudu", ističe u svom tekstu dalje Joseph.
On dalje navodi da ni Rusija nema prevelik manevarski prostor i da bi prihvatanje Moskve da odobri članstvo Kosova u Ujedinjenim nacijama bilo kontraproduktivno jer Putin želi trgovati Kosovom kako bi dobio Krim!
"Zaista, cijela premisa da se Beograd treba odreći svog tradicionalnog prijateljstva sa Moskvom je pogrešna. Vučićevo svrstavanje je ideološko i dobrovoljno, što dokazuje njegovo entuzijastično slaganje sa neslovenskim autokratama u Pekingu i Budimpešti. Nije bilo slučajno što je na njegovom majskoj evropskoj turneji, kineski predsjednik Xi Jin Ping većinu svog vremena proveo u Mađarskoj i Srbiji. Prezirući politiku EU prema Iranu, Beograd je prošle sedmice obećao da će "proširiti bilateralne odnose" sa Teheranom, strateškim partnerom i Pekinga i Moskve. Na domaćem planu, srbijanska vlada uživa skoro potpunu dominaciju medijskog narativa u zemlji (i značajan, otrovan uticaj u širem regionu).
Slično tome, često citirana podrška Beograda proukrajinskim deklaracijama i rezolucijama Generalne skupštine UN-a o ratu nema mnogo veze sa solidarnošću sa Ukrajinom i sve ima veze sa unaprijeđenjem regionalne agende Srbije. Kao što su visoki zvaničnici, uključujući Vučića, priznali, Kosovo – a ne Ukrajina – je razlog za čvrstu, glasnu podršku Beograda suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine.
Ako želi postati predsjednica SAD-a, Harris sada mora shvatiti opasnost od odbacivanja osnovnih vrijednosti samo zato što se suprotstavljanje autokratama čini previše zahtjevinim. "Evropa koja je cijela, slobodna i u miru" je navedeni strateški cilj SAD-a, a ne slogan. Napuštanje Balkana kao sve goreg nereda je strateška pobjeda za protivnike Sjedinjenih Država", zaključuje Joseph.
