Piše Hamza Višća
Kažu da je Victor Hugo rekao da hhistorije nema kantu za smeće, već da je sve u njoj, takvoj kakva jeste. A opet ovdje vazda neko nekog šalje na smetljište historije, u ropotarnicu povijesti. Sve kontam, beli ipak ima neki kontejner, a malo je jedan spram broja kandidata. Mora da je neki XXL. Jer kako to da ovdašnji, čak i naučnici, vazda iz historije izvuku neki otpad, pa ga rehabilituju, čitaj uglancaju ga, da se ni sam ne bi prepoznao. Namjerno ti ne spominjem nikog, imenom i prezimenom, jer davno si otišo, pa da te ne iznenadim.
U ratu bez pobjednika, svi su pobijedili.
Mi, oni i anamo oni. I nije to naš izum.
Neki dan slave Teheran, Tel Aviv i Vašington, a ni sa neke historijske distance neće se znati ko je pobijedio, svi će znati ko je izgubio.
Gdje je nestao obogaćeni uranij, znaju izgleda samo Kinezi.
Mudrost pripada dalekom istoku.
Ali da se vratim nama. U medijima nema više vijesti da se steže obruč oko "bjegunaca od zakona". Ili se stvarno ne steže ili je puk’o. Mada se ja nadam da je nadležne agencije neko podsjetio, nisu one tu da stežu obruč, no da im stave lisice. Još samo da neko naredi. Eto dokle smo stigli, od nema ko da radi, do nema ko da naredi. Vlast oteže sa imenovanjem naredbodavca. Naredba je zakon.
Doduše, naređena je istraga majskog skandala u Kozari, ali pojeo vuk magarca. Izgleda da je neko naredio koga treba pozvati, a opoziv naredbe nije stigao gdje treba i kad treba.
Helem, četiri transportera i ranije četiri vozila vojne policije su nam donirana, a mi to predstavljamo kao modernizaciju Oružanih snaga. Nije sramota primiti sadaku, ali nije to modernizacija.
Roštilj u Kozari otišao na ropotarnicu povijesti, a modernizacija postade prejaka riječ.
Iz Srbije nam došao ministar za pomirenje, baš nas je pomirio.
Inače nama, kad kažem nama mislim na državu, uglavnom ne dolaze ni ministri ni premijeri, niti iz susjedstva niti iz komšiluka. Valjda nemaju kad, dok obiđu Mostar i Banju Luku, dok marendaju u kakvoj konobi ili na splavu, valja se kući vratiti. Tako da je ovaj za pomirenje dobar znak, znak pitanja?
Ono vrijeme će pokazati, nije kvaka u glasonoši, no u haberu koji nosi. Iako ovoga napadaju što je branio svog predsjednika. To je za nas iznenađenje, jer uzmimo za primjer, neki naši ambasadori uglavnom govore sve najgore o našoj zemlji. I uredno primaju plate. Znam da nije to isto, ali na društvenim mrežama je teško razaznati šta je zvanično a šta nije zvaničan jal, gnoj i bezobrazluk.
Zarobili su državu, a da ne zarobe funkciju ministra ili neku manju.
Ovo za uranij, neka ostane među nama.
