U oktobru ove godine London je, prvi put nakon sedam godina pauze, bio domaćin Samita o zapadnom Balkanu. Ovaj centralni skup okupio je lidere iz regije s ciljem jačanja saradnje, ekonomskog razvoja i evropskih integracija — predstavljajući važan trenutak za angažman Ujedinjenog Kraljevstva na Balkanu.
Bosna i Hercegovina, naravno, učestvovala je na Samitu, koji se simbolično poklopio s 30. godišnjicom Dejtonskog sporazuma — obilježavajući, ironično, najnestabilniju godinu od njegovog potpisivanja. Godine unutrašnje destabilizacije, institucionalne stagnacije i malignog vanjskog uticaja dovele su zemlju u stanje frontalnog napada na njen ustavni poredak. Po završetku Samita, Ujedinjeno Kraljevstvo ima priliku da preuzme lidersku ulogu — djelimično ispražnjenu povlačenjem Sjedinjenih Američkih Država — i podrži istinski demokratski napredak koji je Bosni i Hercegovini dugo uskraćivan.
Raspad demokratije
Entitet Rs nalazi se u samom središtu urušavanja bosanskohercegovačke demokratije. Tokom posljednje dvije decenije, njeno uglavnom prorusko rukovodstvo svjesno je slabilo državne institucije, blokiralo NATO i EU integracije i sprovodilo „sporu secesiju“ putem pravnih, političkih i institucionalnih opstrukcija. Iako je lider Rs Milorad Dodik osuđen na zatvorsku kaznu i smijenjen s funkcije zbog nepoštivanja odluka Ureda visokog predstavnika (OHR), kampanja entitetskih vlasti za razgradnju države i dalje traje.
Podjednako destabilizirajuću ulogu ima i paralelna agenda koju sprovode Hrvatska i bosanskohercegovački Hrvati pod vođstvom Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) i Dragana Čovića. Pod krinkom „legitimnog predstavljanja“, HDZ BiH nastoji produbiti etničke podjele kroz pravne i izborne manipulacije — najnovije kroz reformu izbornog zakona koja daje nesrazmjernu težinu glasovima iz područja s većinskim hrvatskim stanovništvom pod kontrolom HDZ-a BiH.
Ovi napadi na bosansku državu postali su svakodnevica jer sistem uspostavljen Dejtonskim sporazumom nagrađuje logiku etnonacionalne politike — zamjenjujući demokratski pluralizam i građansku jednakost teritorijalnom kontrolom i etničkom isključivošću. Decentralizirana struktura vlasti dala je široku autonomiju i mehanizme veta nižim nivoima vlasti, što je efektivno paralizovalo donošenje odluka i proizvelo trajnu političku blokadu.
Šire gledano, Dejtonski sporazum je osnažio upravo one političke snage koje su ranije vodile agresiju protiv Bosne i Hercegovine, dajući im monopol nad demokratskim razvojem zemlje i očuvanjem zastarjelog etnonacionalnog modela upravljanja. Takav sistem ne predstavlja demokratiju, već iskrivljeni poredak u kojem etnička pripadnost nadvladava osnovna ljudska prava, potkopavajući samu srž evropske demokratije.
Kako bi se ispravile ove strukturalne greške, Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) postao je prirodni korektiv za Bosnu i Hercegovinu. Tokom posljednjih 15 godina Sud je donio niz presuda protiv ustavnog okvira zemlje, zahtijevajući ukidanje teritorijalizacije etničke isključivosti i diskriminacije — reformu koja je neizostavan uslov za članstvo u Evropskoj uniji.
Umjesto da podrži provođenje tih presuda i reformi koje bi Bosni i Hercegovini dale temelje istinske demokratije, međunarodna zajednica — u čijem je djelovanju Ujedinjeno Kraljevstvo ključno — uglavnom se uzdržavala od podrške političkim akterima koji zagovaraju provođenje odluka ESLJP-a.
U nedavnom slučaju „Kovačević protiv Bosne i Hercegovine“, u kojem je Sud prvobitno zaključio da ustavni okvir zemlje predstavlja oblik etnoteritorijalne diskriminacije protiv vlastitih građana, uloženi su značajni diplomatski i finansijski napori da se konačna presuda preinači pred Velikim vijećem ESLJP-a. Među onima koji su se protivili presudi bio je i OHR — krajnja institucija zadužena za civilnu implementaciju Dejtonskog ustava — koji je, u bliskoj koordinaciji sa Zagrebom i predstavnicima bosanskih Hrvata, dostavio mišljenje (amicus brief) koje je uticalo na odluku Suda. Godine 2023. visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene Izbornog zakona koje su faktički učvrstile sistem glasanja koji podređuje prava građana interesima tri konstitutivna naroda — Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Posljednje odluke Velikog vijeća ESLJP-a uspostavile su zabrinjavajući presedan u evropskom pravnom poretku: najviši sud za ljudska prava na kontinentu faktički je presudio protiv prava koja je osnovan da štiti.
