Dejtonom je uspostavljen sistem koji u svojoj suštini nije etnički, iako se tvrdi suprotno, a on je, uprkos tome, u realnosti političkog života takav postao odustajanjem dijela stranaka od borbe.
U tako nametnutom okviru u kojem sve funkcije od sudija do ministarstava popunjavaju "legitimni predstavnici naroda", a koji su programski ili svojim praktičnim djelovanjem prihvatile gotovo sve stranke, političko djelovanje Demokratske fronte čini se kao sistemska greška koja će ga ili obesmisliti ili biti eliminisana.
Prije nego nastavimo važno je istaći da je primjer tog prihvatanja, naprimjer, insistiranje stranaka Trojke da imenuje Marina Vukoju, iako zakon, a ni Ustav BiH, ne traže etnički paritet u Ustavnom sudu.
Uprkos tome što je DF još od nastanka sarađivao sa nacionalnim strankama, pravio slične kompromise kakve danas pravi Trojka, on je neminovno stalnim pozivanjem na ukidanje konstitutivnosti, na stvaranje građanske države te najvažnije, kandidovanjem i izborom Željka Komšića za člana Predsjedništva, konstantno narušavao postojeći gotovo opći stav da je trenutno stanje nepromjenjivo i da ga samim tim treba dodatno zacementirati.
Još gore iz perspektive onih koji nastoje zadržati unedogled postojeće stanje, izborom Komšića, DF je iznova potvrđivao da Dejton u osnovni nije samo etnički "naštiman" već da on ostavlja dovoljno prostora za djelovanje građanskih stranaka od Predsjedništva BiH do Domova naroda.
Koliko god DF povremeno djelovao suprotno od onog što je proklamovani cilj, bez otvorenog suprostavljanja postojećem nametnutom okviru (ne zakonskom) nije mogao nit će opstati. DF ne može evoluirati, jer bi svaki korak u tom smjeru značio političku smrt. On je izrastao na priči o građanskom društvu (skoro pa utopijskoj), ali je poziciju učvrstio prvenstveno na mogućnosti koju mu sistem pruža u smislu građanskog djelovanja.
Pa u čemu je onda problem ako sistem i bez promjene pruža mogućnost legalnog i legitimnog djelovanja građanskih stranaka? Zašto se DF buni?
Schmidt je upravo taj prostor pokušao "zatvoriti" uvođenjem cenzusa od tri posto prilikom biranja delegata u Dom naroda, a ne, kako misli većina, podizanjem broja delegata ili praga u klubovima pojedinih naroda koji predlažu potpredsjednike FBiH. On osnovni koncept da građani biraju nije promijenio.
