Ako se, više nego zasluženo, sankcioniraju proruski igrači u Ukrajini, zašto se isti aršini ne primjenjuju na BiH i zapadni Balkan? A ako Zapad ima dvostruke aršine, mi u tome ne trebamo učestvovati!
Piše: Sead Numanović
Iako su zvaničnici Trojke slavili više nego uslovno odobravanje početka pregovora Bosne i Hercegovine s Evropskom unijom, zaokret je više nego nužan!
Bosna i Hercegovina i treba i mora reći NE Evropskoj uniji.
Zašto?
Zato što ovaj put uopće ne vodi ulasku BiH u EU. Nikada!
Evropska komisija je "u foto finišu" prelomila i ipak dala preporuku Evropskom vijeću da na svom decembarskom samitu 14. i 15. decembra odobri odluku da se s našom državom pregovori o članstvu "kada se postigne potreban stepen usklađenosti sa kriterijumima za članstvo" ("once the necessary degree of compliance with the membership criteria is achieved"), kako to objasni predsjednica te institucije Ursula von der Leyen.
Hajde što to ne znači ama baš ništa. Veći je problem što u Evropskom vijeću danas ne postoji konsenzus da se donese takva odluka.
Njemačka, na primjer, snažno je protiv.
Zvanični Berlin stava je da BiH nije napredovala od prošle godine, kada je našoj državi odobren kandidatski status. I smatraju da je BiH nazadovala.
Evropska komisija je otišla i korak dalje pa je famoznih 14 prioriteta svela na "samo" devet.
"Očekujemo od rukovodstva Bosne i Hercegovine da u potpunosti iskoristi ovu priliku, te da što prije izvrši sljedeće reforme:
1. Usvajanje izmjena integriteta u postojećem zakonu o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću;
2. Donošenje novog zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću;
3. Usvajanje zakona o sudovima Bosne i Hercegovine;
4. Donošenje zakona o sprječavanju sukoba interesa;
5. Unaprijeđenje borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala;
6. Unaprijediti rad na upravljanju granicom i migracijama, kao i obezbjeđivanju funkcioniranja sistema azila;
7. Osigurati zabranu torture, posebno uspostavljanje nacionalnog preventivnog mehanizma protiv torture i zlostavljanja;
8. Garantirati slobodu izražavanja i slobodu medija;
9. Usvajanje nacionalnog programa za usvajanje acquis-a EU", objavio je 8. novembra komesar za proširenje Oliver Varhelyi.
No, taj "ustupak" samo je dalje zamazivanje očiju.
BiH, na primjer, po kriterijima Komisije, treba amandmanima dopunjavati Zakon o VSTV, a onda usvajati novi. Kako bi pregovori počeli!?
Ili, od nas se traži "garantiranje slobode izražavanja i slobode medija". Pa mi to imamo čak i u Ustavu BiH.
Ova odredba data je jer je politički lider bosanskih Srba Milorad Dodik brutalno slagao i emisare iz Brisela da neće kriminalizirati klevetu i neće "špijunima" žigosati one koji rade sa zapadnim vladinim i nevladinim sektorom.
I Dodik ih je namagarčio, a nama se sada stavlja i to kao jedna od stavki "smanjenog" broja prioriteta.
To je neozbiljno. I to je besmisleno!
Time mi samo dalje efektivno tonemo u živo blato.
Sigurno da Brisel ima dobre namjere. Čak i ako nije tako, hajmo se pretvarati da je tako.
Vlasti Bosne i Hercegovine koje stvarno žele u EU, ove prijedloge moraju odbiti.
Umjesto toga, ako stvarno i Sarajevo i Brisel žele BiH u EU, najmanje što trebaju i mogu je da se naša država tretira kao Ukrajina.
I njima su - kada ih nisu željeli u EU - dali 14 prioriteta.
A onda, kako su se okolnosti promijenile, i oni promijenili pristup.
Ali, da se to ne bi desilo u slučaju BiH (i Balkana) da se u Briselu dozovu pameti tek kad izbije rat, iz BiH treba i mora ići poruka da se EU mora uozbiljiti i - ako ništa drugo - zaštititi svoje investicije u našoj zemlji.
14 prioriteta, ili bilo šta drugo, može se i treba realizirati u sveobuhvatnom paketu.
Obzirom da je Evropska komisija, s punim pravom, režim Milorada Dodika označila kao najvećeg krivca za zaostajanje BiH na evropskom putu, Unija se tako treba i ponašati.
Ako je Dodik kriv, a jeste, za nazadak, onda se mora sankcionirati. I svi oni koji ga podržavaju.
Ako se, više nego zasluženo, sankcioniraju proruski igrači u Ukrajini, zašto se isti aršini ne primjenjuju na BiH i zapadni Balkan?
A ako Zapad ima dvostruke aršine, mi u tome ne trebamo učestvovati!
"Šaka o sto" iz Sarajeva pomoći će i drugima u regionu, to je više nego jasno.
BiH želi provesti reforme koje traži EU. One su bitne za nas mnogo više nego za Brisel.
Dosadašnji pristup - kako već napisasmo - ne vodi nigdje.
Zapad - ako ne želi rat i u našem regionu - mora promijeniti pristup. A Sarajevo će pomoći i tako što će reći ne starim i recikliranim ponudama.
Tih "prokletih" 14 prioriteta je 2019. sastavljano na način i u vrijeme u kojem je cilj bio oduglovačenje puta do kandidatskog statusa i pregovora. Tada je posebno Francuska , uz podršku još nekoliko "liberalnih" vlada, poput belgijske, a pogotovo holandske, bila protiv širenja EU.
Okolnosti su se od tada bitno promijenile.
Čak je i predsjednik Francuske Emmanuel Macron priznao da i to tada bila greška. Barem tako nedavno izjavi Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Onda, tih famoznih 14 prioriteta rađeno je u sasvim drugom kontekstu evropske situacije. I jeste istina da su nastali kao rezultat razgovora sa (tadašnjim) liderima u BiH. Nakon što su im svaki od njih iznijeli svoje zahtjeve, oni su, uz izvjesna "dotjerivanja", ovako ili onako, ugrađeni i isporučeni BiH na izvršenje.
A onda je došlo i do promjene vlasti u (F)BiH.
Promjena je urađena uz presudnu pomoć ili "pomoć" Zapada. Ali se ta presudna pomoć nije dalje razvila i dovela do promjena u Briselu. Ne samo unutar institucija EU. Nije se ni NATO prilagodio novim okolnostima.
Sa starom mapom puta ići po novoj cesti, dakle, besmislica je.
NE Briselu i zahtjev da se urade temeljita prilagođavanja - jedina je razumna opcija.
Sve ostalo je više nego opasno eksperimentiranje u kojem bi Sarajevo moglo platiti ogromnu cijenu. A to sigurno nećemo!
Jednom je bila 1992. - 1995.
Više ne!
