Piše: Esad Širbegović
Johanna Mikl-Leitner, guvernerka Donje Austrije i političarka Austrijske narodne stranke (ÖVP), nedavno je u intervjuu za ORF, austrijsku nacionalnu televiziju, izjavila da zemlja mora "voditi borbu protiv islama".
Njena izjava došla je u kontekstu opravdavanja nagle promjene kursa njene stranke u vezi s FPÖ-om. ÖVP je prethodno isključio mogućnost formiranja vlade s FPÖ-om zbog teških korupcijskih skandala koji su obilježili njihovu posljednju koaliciju. Ta politička suradnja bila je obilježena raširenim nezakonitim radnjama, koje su na kraju dovele do pada i osude bivšeg austrijskog kancelara i tzv. evropskog "Wunderkinda" Sebastiana Kurza (ÖVP).
FPÖ, stranka koju su nakon Drugog svjetskog rata osnovali bivši članovi SS-a i nacisti, dugo se smatrala partijom stvorenom od strane nacista za naciste.
U intervjuu za ORF, Mikl-Leitner je odbacila potrebu za prijevremenim izborima i predložila mogućnost formiranja vlade s FPÖ-om, na čelu s Herbertom Kicklom—političarem koji se otvoreno identificira s titulom "Volkskanzler" (narodni kancelar), terminom historijski povezanim s Adolfom Hitlerom. Još prošle godine, članovi FPÖ-a koji su prisustvovali sahrani dugogodišnjeg partijskog čelnika pjevali su pjesmu u slavu "svetog njemačkog Reicha", koja je bila popularizirana tokom nacističkog perioda.
Ipak, za Mikl-Leitner islam izgleda predstavlja veću prijetnju od nacista.
Normalizacija islamofobije u Austriji
Njena izjava ostala je neosporena tokom i nakon emitovanja intervjua, što svjedoči o normalizaciji islamofobnog diskursa u austrijskom društvu. Stotine medijskih profesionalaca—producenti, urednici i novinari—imali su priliku da postave kritično pitanje ili osude njenu retoriku, ali su ostali nijemi.
Takva pasivnost nije samo neuspjeh novinarske etike, već i prešutno odobravanje opasnih ideologija koje njene riječi predstavljaju. Ova indiferentnost podsjeća na period prije holokausta, kada su otrovne parole protiv Jevreja ostavljene da se neometano šire.
Tada, kao i sada, uloga medija bila je ključna u legitimizaciji mržnje—bilo aktivnim odobravanjem ili pasivnim ignorisanjem.
Ciljanje islama
Mikl-Leitnerove izjave nisu izolovan incident; one su dio šireg društvenog trenda u kojem diskriminirajući jezik i politike postaju politička norma.
Ona je kasnije tvrdila da je njena izjava bila "lapsus" i da je zapravo mislila na "politički islam", ali ta pojašnjenja nisu uspjela prikriti osnovnu predrasudu.
Pojam Frojdovskog lapsusa, kada nesvjesne misli nehotice izbiju na površinu, posebno je značajan u ovom kontekstu—posebno ako uzmemo u obzir da je i sam Sigmund Freud, austrijski Jevrej, morao pobjeći iz domovine 1938. godine zbog institucionaliziranog rasizma.
Tada je meta bio judaizam; danas je islam. Paralele su zastrašujuće. I antisemitizam i islamofobija ukorijenjeni su u procesu dehumanizacije, predstavljajući ciljne grupe kao egzistencijalnu prijetnju kulturnom i političkom poretku.
Daleko od toga da je bila obična greška u govoru, Mikl-Leitnerove riječi otkrivaju dublju bolest austrijskog političkog i društvenog pejzaža.
Paljenje Kur'ana
Predsjednik Islamske vjerske zajednice u Austriji (IGGO) zatražio je objašnjenje za njene izjave. Hakan Gördü, predsjednik lijevo orijentirane stranke Socijalna Austrija budućnosti (SÖZ), pozvao je na hitno izvinjenje. Mikl-Leitner ne samo da je odbila da se izvini, već je dodatno pojačala svoju retoriku:
"Ko god da hoda kroz našu zemlju otvorenih očiju, vidjeće da previše imigranata u Austriji stavlja svoju religiju iznad naših običaja i zakona. A ja to ne prihvatam."
Za razliku od nekih evropskih susjeda, Austrija nije svjedočila javnim spaljivanjima Kurana zahvaljujući čvrstom pravnom okviru koji štiti vjerske slobode. Austrijski krivični zakon, u skladu s članom 189, izričito kriminalizira postupke koji ometaju ili ugrožavaju vjerske obrede putem nasilja ili prijetnji nasiljem. Prekršioci se suočavaju s kaznama do dvije godine zatvora, što naglašava posvećenost zemlje zaštiti vjerskih zajednica.
Izjave koje pozivaju na "borbu protiv islama" jasno predstavljaju prijetnju nasiljem. Ostaje da se vidi hoće li zakoni, koje Mikl-Leitner tako rado pominje, biti jednako primijenjeni na nju samu. Trenutno se suočava s pravnim postupcima koje su pokrenule razne organizacije i pojedinci, uključujući i stranku SÖZ.
Na raskrsnici
Hoće li Austrija dosljedno primjenjivati vlastite zakone ili su muslimani već svedeni na status građana drugog reda?
Neuspjeh u primjeni jednakosti pred zakonom označio bi opasan pomak ka sistemskoj nejednakosti i mogao bi signalizirati ulazak Austrije u stanje slično aparthejdu. Ovaj slučaj također testira austrijsku posvećenost sekularizmu, koji zahtijeva kako odvojenost religije od države, tako i nemješanje vlasti u vjerske poslove.
Ako zakoni trebaju biti pravedni, moraju se primijeniti i na lidere čija retorika raspiruje mržnju prema određenoj religiji.
