Koncept "srpskog sveta" postaje sve razorniji faktor u regionu. I naruku mu idu dešavanja u svijetu. Trumpova administracija mogla bi biti njihov najveći dobitak. Ali i kraj mira u regionu.
Ako bi Donald Trump na izborima u Sjedinjenim Američkim Državama za sedam dana odnio pobjedu, Evropska unija bi se našla u procjepu. Ona nije spremna na izazove takve nove američke administracije.
Cijenu te opasne spoznaje mogla bi platiti Bosna i Hercegovina, koja bi bila suočena s raspadom, te Kosovo, u čiji dio teritorije (barem) bi mogla umarširati Vojska Srbije.
Ovo, u najkraćem, stoji u upozoravajućoj analizi koju su za Evropsko vijeće za vanjske poslove uradili Maida Ruge i Adnan Ćerimagić, piše Politicki.ba.
U prilično detaljnoj analizi oni se bave posljedicama moguće Trumpove pobjede na izborima u naredni utorak u SAD.
Ističu da se srpski politički blok pomno sprema za tu opciju.
Posebno navode da je "Deklaracija svesrpskog sabora", koja je nedavno usvojena, priprema za otvorene napade na BiH i Kosovo.
Također, naglašavaju a bi Trumpova pobjeda u SAD, na Balkanu dovela do ukidanja ili - makar - bitnog ublažavanja sankcija koje su uvedene pojedinim zvaničnicima i institucijama Srbije i entiteta Rs. Beograd i Banja Luka računaju i na pomoć Viktora Orbana, premijera Mađarske.
Osim što je uspio dezavuirati inače "lohotnu" evropsku politiku, u Beogradu, a posebno Banjoj Luci se - ne bez osnova - uzdaju u to da bi on mogao imati odlučujući utjecaj na Trumpovu balkansku politiku.
Orban je uspio izgraditi veoma bliske odnose s republikanskim kandidatom za predsjednika SAD.
Ako Trump bude izabran, Evropska unija morala bi ubrzano formirati odgovor na njegove izazove i uraditi ono što je još davnih dana trebala uraditi - preuzeti vodeću ulogu na zapadnom Balkanu.
Ruge i Ćerimagić, međutim, procjenjuju da su šanse za to minimalne!
U dugom tekstu oni navode aktivnosti prve Trumpove i prve Bidenove administracije u region, prenosi dalje Politicki.ba.
Trumpov tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton podržao je 2018. godine, razmjenu teritorija između Srbije i Kosova. EU je na to reagirala klimoglavom.
Samo je sposobnost Angele Merkel bila faktor koji je osujetio taj opasni plan.
Merkel je danas u penziji, daleko od politike u koju se ne namjerava vraćati, a Evropa nema u vrhu više takvih političara!
Ruge i Ćerimagić navode pet elemenata koji su glavni rizik za zapadni Balkan, ako Trump pobijedi:
"* Gubitak neutralnosti SAD uzrokovan bliskim poslovnim vezama između predsjednikove porodice i Vlade Srbije;
* Veći uticaj Mađarske, pod njenim autoritarnim vođom Viktorom Orbanom, na politiku prema zapadnom Balkanu;
* Oživljavanje opasnog prijedloga o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova;
* Ohrabrujuće ukidanje američkih sankcija protiv ometača koje podržava Beograd u Rs i na sjeveru Kosova;
* U najgorem slučaju, raspad Bosne i Hercegovine, potencijalno dovodeći do oružane eskalacije", piše u analizi.
Njih dvoje upozoravaju na kontinuitet aktivnosti političkog lidera bosanskih Srba Milorada Dodika koji ustrajno i stalno napada na institucije države BiH. Beograd, sa druge strane, sve agresivnije napada Kosovo. Kulminacija je u tri incidenata.Podstaknuti Beogradom, kosovski Srbi napali su NATO trupe u toj državi. Povrijeđeno je 90 vojnika Sjevernoatlantskog saveza, neki od njih imali su teške i po život opasne povrede a neki su ostali invalidi.
Potom su srpski specijalci upali u Kosovo i oteli trojicu policajaca te države. Mjesecima je trajala drama da se oni oslobode i to se, jedva, ostvarilo.
Kulminacija je prošlogodišnji teroristički napad iz Srbije na Kosovo. Iz sela Banjska, teroristi predvođeni Milanom Radoičićem, visokim funkcionerom Srpske liste, stranke koju je napravio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, upali su na Kosovo i ubili policajca. U obračunu s kosovskom policijom likvidirana su najmanje trojica Radoičićevih (i Vučićevih) terorista. A Radoičić je utočište - naravno - našao u Srbiji gdje je slobodni građanin koji povremeno prebije nekoga, navodi Politicki.ba.
"Dodik nije novajlija. On je vodeća ličnost u Rs-u od 2006. godine i toliko je često prijetio razbijanjem Bosne da su njegove prijetnje postale neupadljive. U prošlosti, njegova strategija je bila da postepeno siječe bosansku centralnu vladu kako bi oslabio zajedničke institucije i ukinuo sve one mehanizme sudskog ili administrativnog nadzora koje nije mogao kontrolirati. Ali vremenom je njegov plan postao ambiciozniji; iako djelomičn ograničen lokalnim kontrolama i ravnotežama i evropskim mjerama, a najviše odbijanjem SAD.
Dodikova nastojanja u oktobru 2021. da raspusti Bosnu, koju je podržao parlament Rs, je primjer za to. To je predstavljalo detaljnu strategiju jednostranog povlačenja iz gotovo svih državnih institucija na državnom nivou, uključujući oružane snage, pravosuđe i obavještajne službe. Do kraja 2021. godine Dodikove vlasti u Banjoj Luci pripremile su niz nacrta zakona i najavile izradu novog ustava Rs za implementaciju ove strategije. Međutim, na kraju su donijeli samo jedan zakon: jednostranu ponudu da se od Sarajeva povrati vlast nad lijekovima i da se uspostavi posebna, paralelna agencija za lijekove. Ali čak i ovo ostaje nepromijenjeno. Dodik je naknadno odgodio plan za 2022. godinu", pišu Ruge i Ćerimagić.
Oni posebno insistiraju na sadržaju "Deklaracije svesrpskog sabora". Upozoravaju da je Zapad olahko prešao preko tog čina koji u sebi nosi potencijal opasnog razvoja situacije u region.
Srpski zvaničnici sve otvorenije rade na stvarnju "srpskog sveta". To razumiju samo u Ljubljani, Zagrebu (donekle) i Berlinu (nekolicina sve marginalnijih zvaničnika).
Pod naslovom "Funkcionalni raspad Bosne i Hercegovine", u okviru analize Ruge i Ćerimagić pišu:
"Dok je Vučić u svojim privatnim sastancima i javnim izjavama uspio uvjeriti mnoge zapadne zvaničnike da je opredijeljen za mir, stabilnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, sadržaj svesrpske deklaracije i koraci koji se predlažu po pitanju Bosne i Hercegovine je nemoguće sprovesti mirnim, legalnim sredstvima. Za to kroz ustavni proces bila bi potrebna dvotrećinska parlamentarna većina, što je nemoguće dobiti s obzirom na protivljenje ostatka zemlje. Toga su svjesni i Dodik i Vučić, pa su se izričito opredijelili da podrže jednostrane korake u deklaraciji. To bi uključivalo napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine i sigurnosnu dilemu, što bi izazvalo odgovor krnje centralnih institucija vlasti zaduženih za odbranu tog poretka.
Nije iznenađujuće da su probosanske i bošnjačke stranke jasno dale svoj odgovor. Bakir Izetbegović, lider najveće bošnjačke stranke, upozorio je na eskalaciju ukoliko bi deklaracija ikada bila provedena: "Važan je legitimitet onoga što bi ostalo od oružanih snaga na državnom nivou. Ova vojska bi branila ustav. Imala bi oko 8.000 vojnika, stotine tenkova i nešto protivvazdušne odbrane. Međutim, ove brojke bi se vrlo brzo povećale", rekao je.
Slični efekti se mogu očekivati i u drugim institucijama iz kojih bi se Rs povukla. To uključuje sigurnosne institucije kao što su granična policija, agencija za istrage i zaštitu centralne vlade (bosanski FBI) i direkcija za koordinaciju policije, ali i agencije koje nadgledaju veterinarstvo i sigurnost hrane, civilno zrakoplovstvo i izbore. Bosna bi ostala sa srušenim institucijama, velikim dijelovima njene granice nezaštićeni, a trgovina i transakcije poremećene. To bi bila pravna, ekonomska i logistička lomača, stoji dalje u analizi koju prenosi Politicki.ba.
Mnogi posmatrači su odbacili opasnosti koje nosi svesrpska deklaracija, tvrdeći da je to samo simboličan potez. Ali ovo je prvi put da je Vlada Srbije potpisala projekat koji tako otvoreno poziva na dezintegraciju bosanskih institucija i da je srpski parlament ratifikovao takav projekat. Vizija za osakaćenje Bosne i Hercegovine i njena sposobnost da funkcionira kao suverena država sada je značajna snaga u regionu. Jedva da treba navesti mogućnost širenja nasilja koje će uslijediti. Trumpova pobjeda 5. novembra bi vjerovatno pomaknula tu viziju mnogo bliže tome da postane stvarnost; a možda i do kraja", stoji u tekstu, prenosi Politicki.ba.
Dvoje analitičara, kao lajt motiv analize, provlače nužnost da EU ubrzano istupi i preuzme vodeću ulogu u našem region.
Kažu i da "ipak EU ima poluge".
"A da li mogu uskočiti ako SAD izađu (i u tom slučaju, mogu li preuzeti veću odgovornost bez obzira na ishod izbora) je osnovni test kredibiliteta unije kao vanjskopolitičkog aktera.
Ona ima na raspolaganju opsežne ekonomske instrumente, načine za podsticanje procesa pristupanja i institucionalnu i diplomatsku snagu Zajedničke vanjske i sigurnosne politike.
Ako ne može da raspolaže ovim resursima kako bi osigurala osnovni stepen stabilnosti u svom neposrednom susjedstvu, među državama koje su barem na papiru sve kandidati ili (u slučaju Kosova) aspiranti za članstvo u EU, kakvu nadu ima u rješavanju problema šire globalne krize našeg vremena?", pitaju se Ruge i Ćerimagić.
"Dobro je sve dok se ne puca", pišu njih dvoje prenoseći uobičajenu bosansku frazu kao odgovor na svakovrsne krizne situacije:
"Mještani to često koriste u šali da stave u kontekst postkonfliktne političke i ekonomske poteškoće zemlje, kao podsjetnik da, koliko god mučan njen mirnodopski napredak, stvari mogu biti mnogo gore.
Pod Bidenovom administracijom, politika Vašingtona prema Srbiji, Bosni i Hercegovini i Kosovu bila je vjerna upravo toj izreci.
Potezi su bili daleko od savršenih, ali su spriječili da se dogodi ono najgore.
Drugačija administracija sa različitim instinktima možda neće biti tako efikasna.
Ne bi trebalo biti izvan mogućnosti institucija EU i njenih glavnih vlada da popune prazninu koju bi ovo ostavilo. Ako postoji jedna regija u kojoj Unija još uvijek može koristiti polugu i napraviti razliku, onda je to zapadni Balkan", zaključili su.
