"Dodiku i njegovom režimu se ne smije pružati politički prostor, logistička podrška ni finansijska korist putem austrijskog teritorija. Sankcije prema Dodiku i njegovom najužem krugu bile bi snažna poruka u korist demokratije i vladavine prava".
Piše: Ibrahim Kaniža
Nedavno objavljeni komentar ambasadora Bosne i Hercegovine u Beču, Siniše Bencuna, u austrijskom listu *Die Presse* izaziva brojne nedoumice – ne samo u pogledu političkih i pravnih tvrdnji koje iznosi, već prije svega u kontekstu njegove diplomatske funkcije. Iznimno je neuobičajeno i diplomatski krajnje upitno da jedan ambasador djeluje s tako jednostranom retorikom, pritom izražavajući stavove koji ni u kom slučaju ne mogu predstavljati zvanični stav cijele države Bosne i Hercegovine.
O legitimitetu visokog predstavnika
Ključna tvrdnja ambasadora Bencuna da visoki predstavnik nema pravnu osnovu za korištenje svojih ovlasti pravno je neodrživa i politički opasna. Legitimnost visokog predstavnika – trenutno Christiana Schmidta – potvrđena je u brojnim međunarodnim izjavama, uključujući i onu generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, Antonija Guterresa. Pravni temelj njegovog djelovanja jasno proizilazi iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i tzv. Bonskih ovlasti koje su 1997. godine dodijeljene od strane Vijeća za implementaciju mira (PIC).
Tužbe koje je režim iz Banje Luke podnio protiv Christiana Schmidta – apsurdno tvrdeći da se lažno predstavlja kao visoki predstavnik – lokalni sudovi su odbacili kao neosnovane. Tvrdnje o njegovoj nelegitimnosti u potpunosti su pravno i politički neutemeljene.
O pravim uzrocima krize
U jednom segmentu se slažem s ambasadorom Bencunom: Uzroci duboke političke i društvene krize u Bosni i Hercegovini ne leže u postojanju visokog predstavnika, već u izostanku adekvatnog suočavanja s ratnim zločinima iz 1990-ih. Hiljadama prognanih nikada nije data realna šansa za povratak. Sistematsko prikrivanje zločina, prikrivanje posmrtnih ostataka, te pronalazak sekundarnih i tercijarnih masovnih grobnica – sve su to dokazi o postojanju političke volje da se odgovornost negira.
Egzemplarno je da su prilikom ekshumacija posmrtni ostaci jedne osobe pronalaženi u više, udaljenih masovnih grobnica. Takva logistička operacija nije bila moguća bez znanja i pomoći lokalnih vlasti i političkih struktura.
Ambasador Bencun također previđa činjenicu da se u određenim dijelovima zemlje genocid nad Bošnjacima otvoreno slavi. Dana 11. jula, međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, organizuju se provokativni događaji – uključujući narodna veselja i defile uniformisanih osoba – s jasnom porukom preživjelima i povratnicima: niste dobrodošli. Ta kultura zastrašivanja dodatno se pojačava ignorisanjem presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i Ustavnog suda BiH.
Sistemsko podrivanje državnih institucija
Politički sukobi u BiH danas se ogledaju ne samo u ignorisanju presuda i međunarodnog prava, već i u otvorenom pokušaju razgradnje državnih struktura. Sudske pozive se ignorišu, lokalna policija se stavlja iznad državnih institucija, a na političkom planu se prijeti secesijom i nasiljem. Ovakvi procesi nisu izraz demokratske dinamike, već simptom ozbiljne prijetnje miru i sigurnosti – ne samo u BiH nego i šire u regionu.
Nedavne prijetnje opozicionim političarima, napadi na njihovu imovinu i organizovano targetiranje od strane režimskih simpatizera jasno pokazuju da Milorad Dodik i njegov režim predstavljaju ozbiljan bezbjednosni problem. Organizacije civilnog društva, novinari i aktivisti koji se zalažu za ljudska prava i vladavinu prava izloženi su javnim progonima, optužuju se da su "strani agenti", a pravosuđe je pod konstantnim pritiskom.
Uloga Austrije i diplomatska odgovornost
U ovoj situaciji posebno je zabrinjavajuće da jedan ambasador svojim izjavama izlazi iz okvira diplomatske funkcije i time zapravo zastupa interes jednog političkog entiteta, a ne države u cjelini. Njegove izjave ne odražavaju stavove Bosne i Hercegovine kao međunarodno priznate države, već predstavljaju pokušaj političke instrumentalizacije diplomatske funkcije. Brojne međunarodne institucije jasno su označile djelovanje Milorada Dodika kao protivustavno i destabilizirajuće. U toku su i odgovarajući pravni postupci – a sam Dodik odbija da se odazove pozivima pravosuđa i prijeti čak i oružanim otporom.
Ambasadorova dužnost bi trebala biti zaštita svih državljana BiH, uključujući one kojima prijete otkazi, represalije i čak oduzimanje imovine jer odbijaju poslušnost Dodikovom režimu. Pravo na imovinu je temeljno ljudsko pravo – i činjenica da se ambasador nije osvrnuo na ovu prijetnju dodatno delegitimiše njegov istup.
Austrijska odgovornost i jasna pozicija
U jednom aspektu se ponovo slažem sa ambasadorom: Austrija ima važnu ulogu u regionu i uživa visok stepen povjerenja među građanima BiH. Upravo zbog toga je važno da austrijska vlada zauzme jasnu poziciju: Dodiku i njegovom režimu se ne smije pružati politički prostor, logistička podrška ni finansijska korist putem austrijskog teritorija. Sankcije prema Dodiku i njegovom najužem krugu bile bi snažna poruka u korist demokratije i vladavine prava.
Pitanje koje mnogi s pravom postavljaju jeste: Zašto ambasador ovakav komentar iznosi baš sada? Odgovor je jednostavan: Režim u Banjoj Luci vrši snažan pritisak na diplomatsku mrežu da lobira za njegov kurs. Ovaj komentar nije ništa drugo nego pokušaj ambasadora da odgovori na tu naredbu. Gospodine ambasadore – može se i drugačije. I mora se drugačije – u interesu svih građana Bosne i Hercegovine.
(Autor je istaknuti član Socijaldemokratske partije Austrije. Živi i radi u Beču)
