Vizija značajno proširene Evropske unije, koja bi uključivala i Ukrajinu, suočava se s ozbiljnim otporom unutar samog bloka, jer brojne države članice trenutno ne žele otvoriti tu raspravu.
Prema navodima više evropskih diplomata i zvaničnika, ključni razlozi za takav stav leže u strahu od jačanja populističkih pokreta, mogućim neizvjesnim nacionalnim referendumima, ali i iskustvima iz ranijih proširenja, posebno nakon ulaska Mađarske u EU 2004. godine. Od prijema Hrvatske 2013. godine, Unija nije primila nijednu novu članicu.
Iako je proširenje, koje snažno zagovara predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, trebalo biti jedna od tema predstojećeg samita EU u Nikoziji, sve je izvjesnije da će ta tačka biti izostavljena s dnevnog reda, što ukazuje na rezervisanost evropskih lidera.
Francuski ministar za evropska pitanja Benjamin Haddad poručio je da proces proširenja mora ostati zasnovan na strogim kriterijima i zaslugama kako bi se očuvala njegova vjerodostojnost.
U diplomatskim krugovima dominira zabrinutost da bi otvaranje pitanja prijema novih članica moglo izazvati negativne političke posljedice unutar država članica. Kao primjer se navodi debata iz perioda proširenja 2004. godine, kada su se u zapadnoj Evropi širili strahovi od dolaska jeftine radne snage iz Poljske.
Slični argumenti, upozoravaju diplomate, mogli bi se ponovo pojaviti u slučaju Ukrajine, ali i drugih kandidata. Posebno se ističe bojazan da bi takve teme mogle dodatno ojačati desničarske i populističke političke opcije.
U Francuskoj je taj rizik izraženiji nego drugdje, budući da zakon nalaže održavanje referenduma o prijemu novih članica. Potencijalno glasanje o Ukrajini moglo bi imati političke posljedice uoči predsjedničkih izbora 2027. godine.
Međutim, oprez nije prisutan samo u Parizu. Diplomatski izvori navode da i Njemačka, Nizozemska i Italija insistiraju na tome da proces proširenja ostane striktno zasnovan na ispunjavanju kriterija, bez ubrzavanja iz geopolitičkih razloga, uprkos razumijevanju pritisaka s kojima se suočavaju Ukrajina i Moldavija.
Dodatnu neizvjesnost unosi i politička situacija u Mađarskoj. Iako je nedavna izborna pobjeda Pétera Magyara probudila nade u promjenu kursa Budimpešte, on je već poručio da ne podržava ubrzani prijem Ukrajine u EU.
Iskustvo s Mađarskom, koja je godinama optuživana za narušavanje demokratskih standarda i blokiranje pojedinih odluka Unije, često se navodi kao upozorenje. Upravo zbog toga Evropska komisija razmatra modele koji bi ograničili mogućnost veta novih članica u prvim godinama nakon pristupanja.
U takvom ambijentu, čak i države koje su najdalje odmakle u procesu pristupanja nailaze na prepreke. Crna Gora, iako je ispunila većinu tehničkih uslova, još nema zeleno svjetlo za narednu fazu pregovora, što dodatno ukazuje na opšti zastoj u politici proširenja.
Za Ukrajinu, članstvo u EU predstavlja ključni sigurnosni cilj, posebno u kontekstu odnosa s Rusijom. Ipak, među državama članicama ne postoji spremnost za ubrzani prijem, a čak i početak završne faze pregovora zahtijevao bi političku saglasnost najvećih članica, koja za sada izostaje.
Iako pojedine zemlje, poput Švedske i Danske, zagovaraju brži napredak i zaključivanje pregovora do kraja naredne godine, izvori iz EU poručuju da Unija još nije spremna za takav korak.
