Kipar je od 1. januara do 30. juna 2026. preuzeo rotirajuće predsjedavanje Vijećem Evropske unije, po drugi put od kada je član EU-a (prvi put je imao tu ulogu 2012. godine).
Predsjedavanje dolazi u težem geopolitičkom kontekstu, sa stalnim napetostima na istočnom Mediteranu, ratom u Ukrajini i izazovima migracija, energetike i sigurnosti.
Zvanični program predsjedavanja usmjeren je kroz slogan: "Autonomna Unija. Otvorena svijetu" – fokus na unutrašnjoj snazi i globalnoj saradnji.
Glavni pravci djelovanja su:
- Sigurnost i odbrana – jačanje evropske strateške autonomije kroz bolju pripravnost i saradnju u oblasti odbrane.
- Ekonomska konkurentnost – unapređenje tržišta, inovacija i ekonomskog rasta.
- Otvaranje prema svijetu – unapređenje trgovine i partnerstva (npr. sa Indijom).
-Socijalna kohezija i budžet EU – rad na dugoročnoj finansijskoj stabilnosti Unije.
- Proširenje EU i uključivanje zemalja kandidata u evropske politike (posebno zapadnog Balkana).
Kipar naglašava da neće koristiti predsjedavanje za otvoreno guranje sopstvene nacionalne agende u pogledu svoje podjele, ali njegova historija i geopolitički položaj čine taj kontekst neizbježnim u evropskoj diplomatiji.
Kipar je stekao nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva 1960. godine, formiranjem države u kojoj su Grci i Turci imali predstavništvo u vlasti. Međutim, ustavne tenzije, različiti politički ciljevi i međunacionalna netrpeljivost doveli su do sukoba već 1963–1964. godine, što je zahtijevalo raspoređivanje mirovnih snaga UN.
Decenije tenzija kulminirale su ljetom 1974:
- Državni udar u Nikoziji, podržan od grčke vojne hunte, pokušao je pripojiti Kipar Grčkoj.
- Kao odgovor, Turska je 20. jula 1974. godine izvršila vojnu intervenciju kako bi pružila zaštitu kiparskim Turacima, zaposjevši 40 posto teritorije ostrva i uspostavivši "Zelenu liniju" koju i danas čuvaju UN mirovne snage.
To je rezultiralo masovnim protjerivanjima – procjenjuje se da je oko 165.000 Grka i 45.000 Turaka bilo raseljeno putem prelaska.
Službeni podatci o broju nastradalih se razlikuju, ali mnoge procjene naznačuju da su hiljade civila i boraca stradale tokom sukoba u ljeto 1974.
