Najšarenija džamija u Evropi nalazi se u Travniku

Ilhamija je u stihovima progovarao o nepravdi, licemjerju i moralnom padu vlasti. Vjeruje se da ga je njegova pjesma Čudan zeman nastade odvela pravo u smrt.

Šarena džamija po mnogo čemu posebna džamija nalazi se u Travniku. Nazvana je Šarena zbog neobičnih likovnih dekoracija na unutranjim i vanjskim zidovima. U prizemlju džamije se nalazi bezistan ili bazar. Jedinstven je to primjer u osmanlijskoj arhitekturi gdje se ista građevina koristi u sakralne i molitvene svrhe. Munara Šarene džamije je na lijevoj umjesto na desnoj strani kako je, inače, pravilo kod islamskih bogomolja.

Pretpostavlja se da je izgrađena u drugoj polovini 16. stoljeća. Zbog ratova i požara, džamija je više puta obnovljena.

"Ova je napravljena 1549., to je vrijeme Sulejmana Kanunije, ili veličanstvenog kako su ga zvali u Evropi. To je vrhunac Osmanske države, njene ekonomije. Ta džamija je pod kupolom, takvom akustikom, baš ono što bi rekli carska džamija. Ova ulica Varoš koja se spušta od tvrđave do džamije je najstarija ulica. Kad se ukazala potreba, gradi se na ovom prostoru, po novim dokumentima, nalazimo hadži Džafera- Prije nismo znali, dosta toga je izgorjelo, nestalo, vakufname su rodni listovi.. Ali nešto nalaze naši studenti u Stambolu u tim arhivima, pa nam nešto i jave", rekao je hfz. Džemail-ef. Ibranović, glavni imam Šarene džamije.

"Mi smo govorili o Gazi agi, koji je bio asker pripadnik janjičara, da je on bio prvi graditelj. Njegov grob se smješta ovdje pored munare, koja je s lijeve strane što je vrlo rijetko, i od te njegove džamije, ostala je samo munara do današnjeg dana. Ostalo je sve promijenjeno. Taj minaret s lijeve strane, vezan je najlogičnije radi potoka. Potok je s desne strane, gdje trebala ta munara biti, ali pošto joj treba čvrst prostor, onda je ona prislonjena s lijeve strane", naveo je.

1815. godine veliki požar koji je progutao Donju čaršiju nije zaobišao ni džamiju. Ipak, već iste godine vezir Skopljak Sulejman-paša, obnavlja džamiju iz temelja.

"Obnovit će je u istom obliku kakva je bila, donji dio za trgovinu, srednji za ovaj svijet, gornji za molitvu", istakao je hfz. Džemail-ef. Ibranović.

Ono što Šarenu džamiju čini posebnom nije samo njena historija, već i unutarnja ljepota. Zidovi su prekriveni cvjetnim ornamentima i arabeskama. Različiti stilovi kaligrafije i korištene boje značile su koliko je imućan u to vrijeme bio sultan ili vezir. Pretpostavlja se da, onaj, koji je imao više novca više je ulagao u džamiju i time pokazao svu raskoš.

"U građevinama u kojim se nije štedio novac, kao što je Šarena džamija gdje je korištena raskošna boja više kolorita pokazano je nešto novo. Umjetnici koji su došli prilikom rada na restauraciji malo su neočekivano otkrili slojeve koje nisu očekivali. Tek kasnije su shvatili da se radi o posebnim porukama, na principu zakona o svjetlosti. Njena svjetlost zelena a podton crven, a žuta boja ima plavu i odiše takvim ugođajem, da bude što prijatnija oku", poručio je Esad Baždalić, čuvar Ilhamijinog turbeta.

Posljednja velika obnova završena je 2019. godine, kada je, nakon 500 dana restauracije, ponovo otvorila vrata vjernicima. Povratak ezana, poziv na molitvu, iz Šarene džamije bio je za Travničane povratak dijela identiteta grada.

Samo nekoliko minuta hoda od Šarene džamije nalazi se turbe Abdulvehaba Ilhamije Žepčevića, jednog od najpoznatijih sufijskih pjesnika. Za Šarenu džamiju ga veže legenda da je upravo nakon njegove smrti, pored džamije potekla voda. U znak sjećanja na Ilhamiju izgrađeno je turbe, jedno od najpoznatijih u BiH, koje privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.

"Ko god izađe iz ovog turbeta ja, pogotovo mladim ljudima pokušavam da objasnim, da turbe nije grobnice, da riječ smrt više nego izgovaraju smrt nego smirit. Posebno mladi dobiju drugačiji način razumijevanja drugog, zagrobnog svijeta i sami oni ponesu nešto što mi zovemo ilham, inspiracija", naveo je Baždalić.

Ilhamija je u stihovima progovarao o nepravdi, licemjerju i moralnom padu vlasti. Vjeruje se da ga je njegova pjesma Čudan zeman nastade odvela pravo u smrt.

"Skupljajući te objave, jedna od njih je, da je ilhamija imao jedno pitanje odnosno molbu, da čini dovu. Pa su ga prepoznavali kao jednog izuzetno poštovanog čovjeka, a njegova dova nije bila druga nego da ljeta budu ljetom, a zime zimom", kazao je Baždalić.

Tako je Travnik postao mjesto u kojem svaka ulica i građevina čuvaju priče o ljudima koji su, gradili, ali i stradali. Šarena džamija, svojom bojom i svjetlom, i danas spaja prošlost i sadašnjost. A Ilhamija, kroz svoje stihove, podsjeća da riječ može biti i molitva i mač.