Kako je Hezbolah zaustavio pokušaje Izraela da osvoji dva strateška i simbolički važna grada

U sedmicama intenzivnog bombardovanja, izraelska vojska više puta je pokušala da opkoli Bint Jbeil i Khiam na jugu Libana, ali nijedan od ova dva uporišta nije u potpunosti palo.

Izraelska vojska sedmicama je pokušavala da opkoli libanske gradove Bint Jbeil i Khiam, ali uprkos žestokim napadima i simboličkoj važnosti ovih ciljeva nije uspjela da uspostavi potpunu kontrolu.

U sedmicama intenzivnog bombardovanja, izraelska vojska više puta je pokušala da opkoli Bint Jbeil i Khiam na jugu Libana, ali nijedan od ova dva uporišta nije u potpunosti palo. , Tri izvora bliska Hezbolahu, uključujući jednog koji dobro poznaje borbe na jugu, opisala su kako je izraelska ofanziva zapela pred kombinacijom terena, urbanog ratovanja i političko-vojne važnosti ovih gradova, piše Middle East Eye.

Bint Jbeil ima posebno mjesto u libanskoj političkoj imaginaciji. Upravo tu je, nakon izraelskog povlačenja iz južnog Libana u maju 2000. godine, tadašnji generalni sekretar Hezbolaha Hassan Nasrallah održao poznati govor u kojem je Izrael opisao kao "slabiji od paukove mreže". Zbog tog simbolizma grad je bio ključna meta i tokom rata 2006. godine, a i u aktuelnom sukobu ponovo je postavljen kao veliki vojni cilj i simbolična nagrada.

Prema navodima izvora, u početnoj fazi rata izraelski cilj nije bio samo zauzimanje Bint Jbeila, već i izolacija šireg distrikta kontrolom glavnih prilaza i puteva prema okolnim naseljima Qawzah, Wadi al-Oyoun, Haddatha, Aitaroun, Wadi al-Skikiyyeh i Wadi al-Slouqi. Da je ta operacija uspjela, Bint Jbeil bi bio odsječen od okoline i stvoren bi bio temelj za trajniju okupaciju. Međutim, ponovljeni pokušaji nisu dali rezultat, a izvori tvrde da je Hezbolah unaprijed proučio izraelske taktike u Gazi i prilagodio odbranu.

Kako je operacija odmicala, izraelski planovi su se suzili sa pokušaja izolacije čitavog područja na opsadu samog grada. Izraelske trupe napredovale su iz pravca Ain Ebela, Saf al-Hawe, Yarouna i Maroun al-Rasa, oslanjajući se na ograničene prodore, miniranje objekata i spaljivanje svega na periferiji Bint Jbeila.

Izvori navode i upotrebu daljinski upravljanih kamiona natovarenih eksplozivom, ranije korištenih u Gazi, čiji je zadatak bio da privuku borce Hezbolaha u okršaj, a zatim detonacijom sravne čitave kvartove.

Uprkos tome, izraelskim snagama nije pošlo za rukom da uspostave stalne položaje unutar grada. Ključne tačke poput stadiona "paukova mreža", gdje je Nasrallah održao govor, gradske džamije i vjerskih kompleksa ostale su izvan izraelske kontrole, a vojska nije uspjela da dosegne centar grada niti eliminiše borce koji su u njemu ostali. Izvor blizak Hezbolahu tvrdi da su tvrdnje o potpunoj opsadi bile netačne.

"Postojao je pritisak iz više pravaca, ali čak i u posljednjim trenucima zalihe i municija stizale su nam kroz okolne pravce", rekao je.

Prema istom izvoru, Bint Jbeil je tokom borbi ostao "operativno čvorište iz kojeg su se pokretali napadi na druge oblasti", uz ocjenu da "nijedna sila na svijetu ne može nametnuti potpunu opsadu na našem terenu u ovom području".

On navodi da su jedinice Hezbolaha u gradu dvaput pokušale da likvidiraju komandanta 52. bataljona 401. brigade gađanjem njegovog tenka: "Preživio je oba puta pravim čudom i sada je na intenzivnoj njezi".

Izvori tvrde i da je izraelska vojska u jednoj borbi u naselju al-Awini primijenila tzv. Hannibalovu direktivu, intenzivnim bombardovanjem zone u kojoj je izgubila kontakt s vlastitim vojnicima kako ne bi bili zarobljeni živi.

"Nakon što je izgubila kontakt sa svojim vojnicima, počela je granatirati na otprilike 20 metara od njihove pozicije, prije nego što ih je uspjela izvući", rekao je izvor, dodajući da su borci Hezbolaha bili svjesni da bi svaki pokušaj zarobljavanja izazvao bombardovanje i izraelskih i njihovih boraca.

Sličan obrazac, prema sagovornicima, zabilježen je i u Khiamu, gradu koji Izraelu otvara put prema unutrašnjosti Libana. Mjesto nosi snažan simbolički naboj i zbog zloglasnog zatvora koji je tu djelovao tokom izraelske okupacije juga Libana od 1982. do 2000. godine. Izvori navode da Izrael nije uspio da zaobiđe Khiam, potpuno ga opkoli niti zauzme njegovu sjevernu stranu, dok su linije snabdijevanja Hezbolaha iz doline zapadnog Beka ostale aktivne.

Prema trojici sagovornika bliskih Hezbolahu, ovi neuspjesi nagovještavaju da će Izrael teško moći uspostaviti de facto tampon zonu na jugu Libana, čak i pliću od 10 kilometara. Bez pune kontrole nad Bint Jbeilom i Khiamom, izraelski napredak u dubinu libanske teritorije ostaje ograničen, a jedinice raspoređene u nepovezanim džepovima u blizini nesigurnih urbanih zona i nepresječenih linija snabdijevanja protivnika.

Sagovornici priznaju da je Izrael ostvario određene teritorijalne dobitke i ubio veliki broj boraca Hezbolaha tokom posljednjeg rata, ali insistiraju da ti pomaci nisu prerasli u stabilnu zonu kontrole.

Drugi izvor blizak ovoj organizaciji smatra da je Izrael imao interes da unaprijed uveća značaj bitke za Bint Jbeil: "Izraelci su namjerno uveličali važnost ove bitke kako bi, ukoliko uspiju zauzeti grad, to mogli predstaviti kao dokaz postignuća".

Kao dokaz da odbrana Bint Jbeila nije slomljena, isti izvor navodi zasjedu specijalne Radwan jedinice Hezbolaha protiv izraelskog bataljona 101, izvedenu neposredno prije stupanja na snagu primirja 15. aprila.

"Za nekoliko minuta tri borca Hezbollaha uspjela su pogoditi 10 padobranaca, ostavljajući ih mrtvim ili ranjenim", rekao je on.

Prema ovim izvorima, incident pokazuje da Hezbolah sukob posmatra ne samo kao statičnu odbranu teritorije, već kao nadmetanje u izdržljivosti, pokretljivosti i sposobnosti da se Izraelu uskrati odlučujuća simbolička pobjeda.