"SDA i DF, sada žele da saperu crnilo Thompsona i ustaškog pozdrava za Dom spremni, vandaliziranje partizanskog groblja i rušenje Veležovog spomenika s HDZ-a, preko moje izjave, za koju sam uputio izvinjenje. Naravno, oni to izvinjenje ne spominju..."
Mnogi političari i zvaničnici iz vladajuće koalicije, poznatije i kao Trojka, očigledno ne razumiju osnovne vlasti u demokratskim sistemima. Nakon što je ministar unutrašnjih poslova Federacije Ramo Isak bio razočaran opozicijom jer nije podržala njegov zakon, sada se i predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Dragan Mioković žali na opoziciju.
Sve je izglednija njegova smjena, a zbog skandalozne izjave o Bleiburgu. Pojavile su se informacije da će njegovu smjenu, koju će inicirati HDZ BiH, podržati opozicione stranke DF i SDA.
Ovaj kadar Naše stranke, koja je u višestrukoj koaliciji s HDZ-om, svoju političku odgovornost i poraz pokušava tumačiti kvazihistorijskim pričama.
„To je ta politička šahovnica još od 1991., kad su vezali zastave. Kad HDZ dobije da igra crnim figurama, SDA je uvijek tu da im ih učini bijelim, kao i lažni građani koji na HDZ-u paratiziraju [sic!], evo, četvrti mandat“, napisao je Mioković.
Potom je povezao ovaj slučaj sa kontroverzama nakon ustaških simbola na koncertu Thompsona u Širokom Brijegu, ali nije naveo da je na tom koncertu bio i njegov omiljeni ustavni sudija Marin Vukoja.
„Oni, SDA i DF, sada žele da saperu crnilo Thompsona i ustaškog pozdrava za Dom spremni, vandaliziranje partizanskog groblja i rušenje Veležovog spomenika s HDZ-a, preko moje izjave, za koju sam uputio izvinjenje. Naravno, oni to izvinjenje ne spominju, jer im ono remeti koncepciju“, navodi dalje predsjedavajući Predstavničkog doma, inače policajac u penziji.
Mioković je pao u nemilost svojih hrvatskih koalicionih partnera nakon što je u jednoj TV-emisiji, navodno nespretno, kazao da su partizani „pobili premalo Hrvata“ u Bleiburgu. Mioković, kadar Naše stranke, poslije se izvinjavao, ali to nije imalo efekta. Koalicioni partneri, predvođeni HDZ-om, dosljedno traže njegovu smjenu.
Iako se Mioković u nekoliko navrata pokazao izuzetno kooperativnim partnerom, naročito kada je trebalo isposlovati imenovanje HDZ-ovca Marina Vukoje u Ustavni sud, HDZ BiH i druge hrvatske stranke očigledno ne prelaze preko uvreda. Mioković je možda navikao u Sarajevu bošnjačkim političarima „svašta kazati“ pa proći bez posljedica, ali s Čovićevim kadrovima mu to očigledno ne ide.
Očekivati da opozicija podržava vlast na ovakvim pitanjima je poprilično naivno, naročito od političara koji se prema toj opoziciji s govornice nije nimalo blagonaklono odnosio.
