Na sastanku u Beogradu s državnim i vojnim vrhom Srbije, kojem su prisustvovali i predstavnici Republike Srpske, Milorad Dodik ponovo je posegnuo za već poznatim političkim repertoarom: upozorenjima na “sigurnosne prijetnje”, pričom o savezu Hrvatske, Albanije i Kosova, te naglašavanjem potrebe za dodatnim oprezom i jačanjem odbrambenih kapaciteta. Uz to je poručio da Rs ostaje posvećena vojnoj neutralnosti, ali i – što je ovaj put važnije nego ranije – izrazio zabrinutost zbog, kako je naveo, usmjerenosti hrvatske komponente u BiH prema tim regionalnim inicijativama, piše Avaz.ba
Suptilan zaokret
Na prvi pogled, riječ je o još jednoj u nizu izjava koje podižu tenzije u ionako pregrijanom regionalnom prostoru. Na drugi pogled, međutim, ova formulacija predstavlja suptilan, ali potencijalno važan zaokret: ovaj put Dodik ne problematizira samo Zagreb, nego i političke aktere unutar Bosne i Hercegovine koji su mu godinama bili partneri. Drugim riječima, meta više nisu samo Hrvatska, Albanija i Kosovo. Meta postaju i Hrvati u BiH – odnosno politička linija koju predstavlja Dragan Čović. To je nova nijansa u staroj politici.
Do sada je Dodik uspješno razdvajao dvije razine: Hrvatska kao država mogla je biti predmet kritike, ali HDZ BiH i Čović ostajali su stabilni partneri unutar BiH. Taj balans omogućavao je istovremeno vođenje tvrde retorike prema vani i održavanje saveza iznutra. Sada se ta linija počinje zamagljivati. Tvrdnjom da “hrvatska komponenta u BiH” prati sigurnosne koncepte Zagreba, Dodik implicitno dovodi u pitanje pouzdanost dosadašnjeg partnera. Nije to još otvoreni politički sukob, ali jeste signal. A u politici, signali često dolaze prije poteza.
Zašto sada?
Stalna napetost
Jedan dio odgovora leži u potrebi stalne proizvodnje političke napetosti. Narativ o prijetnji mora se širiti da bi ostao uvjerljiv. Ako više nije dovoljno govoriti o vanjskim akterima, logičan sljedeći korak je proširenje kruga “problematičnih” i unutar BiH.
