EU potrošila 381 milijardu eura na oružje ove godine. Ali...

Inicijativa EU "Spremnost 2030" ima za cilj mobilizirati do dodatnih 800 milijardi eura za vojnu potrošnju u narednih pet godina.

Jedan do dva dana. Toliko bi trajale njemačke zalihe municije u slučaju rata, upozoravaju vojni stručnjaci. Poljska, Bugarska i Rumunija, s druge strane, još uvijek se djelimično oslanjaju na oružje koje datira još iz sovjetskog doba. Prema podacima investicijske banke Goldman Sachs, Evropska unija (EU) je od 2006. godine podcijenila izdvajanja za odbranu za jedan bilion američkih dolara, piše austrijski list Standard.

Ali ne nedostaje samo novca, već i efikasne vojne saradnje. Na primjer, SAD i Rusija imaju samo po jednu "porodicu tenkova", dok države članice EU koriste 19 različitih modela. To rezultira različitim operativnim i komunikacijskim sistemima, što može brzo dovesti do jezičke zbrke u zoni borbi, slične onoj u Babilonu. Ono što važi za tenkove, slično važi i za avione, sisteme protivvazdušne odbrane, brodove i drugu vojnu opremu.

Nadogradnja je u toku

EU je prepoznala ovaj problem nakon invazije na Ukrajinu i već je pokrenula gomilanje vojske: U 2024. godini, odbrambena potrošnja država članica porasla je za 19 posto u odnosu na prethodnu godinu i za 37 posto u odnosu na 2021. godinu, dostigavši 343 milijarde eura. Prema Evropskom vijeću, očekuje se da će vojna potrošnja ove godine porasti na procijenjenih 381 milijardu eura. Nadalje, inicijativa EU "Spremnost 2030" ima za cilj mobilizirati do dodatnih 800 milijardi eura za vojnu potrošnju u narednih pet godina. Ovoj ratnoj slici doprinosi i obaveza država NATO-a da potroše pet posto svog bruto domaćeg proizvoda na odbranu.

S obzirom na ove trendove, ulaganje u odbranu ne djeluje kao loša ideja – pod uslovom da nema etičkih zabrinutosti, o tome više kasnije. Zaista, ETF-ovi za odbranu i mnoge dionice odbrane zabilježili su zapanjujuće dobitke cijena. "Superzvijezda" sektora, njemačka kompanija Rheinmetall, zabilježila je rast od oko 2.700 posto u roku od pet godina.

Ali budite oprezni. Kada se raspravlja o mirovnim pregovorima ili kada se postigne rješenje – barem privremeno – kao u slučaju Palestine, cijene dionica mogu naglo pasti. Rheinmetall i cijela industrija su to bolno osjetili počevši od oktobra.

Daljnje neizvjesnosti uključuju visoku vrijednost dionica u sektoru i sljedeće razmatranje: U slučaju željene deeskalacije rata u Ukrajini, ne postoji li barem kratkoročni rizik za cijene dionica?

Michael Patchen, istraživački analitičar u William Blair Investment Managementu, smatra da je ovo moguće. Međutim, na zahtjev dodaje: „Pratimo različite ETF-ove obrambene industrije EU, koji obično padaju za 10 do 20 posto kada se pojave glasine o primirju. Kratkoročni investitori bi mogli prodati u slučaju primirja, ali vjerujemo da su mogućnosti rasta strukturne prirode i nisu povezane s ovim sukobom.“ Ukrajina čini manje od pet posto procjena prihoda William Blair Investment Managementa za 2030. godinu za portfeljna ulaganja. „Kupovali bismo pri bilo kakvoj rasprodaji izazvanoj primirjem“, kaže Patchen.

Model za rast

Ali šta je s potencijalom za rast cijene dionica? Pogotovo s obzirom na to da je osnovna situacija povećanih vojnih troškova poznata već neko vrijeme, a također je nejasno da li se ciljevi potrošnje na odbranu mogu u potpunosti ispuniti. Na primjer, Španija je već podnijela zahtjev za izuzeće od ciljeva NATO-a. Patchen: "Naš pristup je da još uvijek postoje podcijenjene dionice odbrane unutar sektora. Fokusiramo se na specifične zemlje i poslovne modele gdje vjerujemo da je rast i dalje podcijenjen, čak i ako pitanje odbrane EU dostigne svoje granice."

Johannes Müller, šef makro istraživanja u DWS-u, to objašnjava na sljedeći način: „Tržište kratkoročno pomalo precjenjuje duboke promjene u obrambenom sektoru – ali dugoročni poticaj se potcjenjuje. Odbrana je postala ključni ekonomski pokretač.“

Pitanje morala

Era promjena za obrambenu industriju daleko je od kraja, ali je li uopće etički dozvoljeno ulagati u nju? Verena Menne, direktorica Foruma za održiva ulaganja (FNG), objašnjava: "Ruski rat agresije protiv Ukrajine izazvao je debatu o tome jesu li ulaganja u oružje kompatibilna s održivošću. EU ne zabranjuje eksplicitno ulaganja u oružje za održive financijske proizvode." Međutim, oružje i vojna roba tradicionalno su bili kriteriji isključenja za etička ulaganja. Trenutni izvještaj o tržištu FNG-a daje jasnu sliku: 78 posto održivih ulaganja istraženih u Austriji isključuje ovaj sektor. Menne pojašnjava: "Isključenje konvencionalnog i zabranjenog oružja i naoružanja minimalni je kriterij za financijske proizvode kojima je dodijeljen pečat FNG-a."

Čak je i ulaganje u naoružanje u proizvode koji nose austrijsku ekološku oznaku za održive finansijske proizvode uglavnom zabranjeno. Konkretno, to znači da se finansijski proizvodi poput računa, štednih knjižica ili kredita ne smiju ulagati u projekte vezane za naoružanje.

Fondovi – budući da ulažu u globalno aktivne kompanije koje često imaju snažne korporativne strukture sa širokim spektrom poslovnih aktivnosti – imaju prag prihoda od 95 posto. Stoga, ulaganja nisu dozvoljena u kompanije koje ostvaruju više od pet posto svojih godišnjih prihoda od aktivnosti povezanih s oružjem.

Toliko o trenutnim propisima zasnovanim na uglednim etičkim standardima. Odluka o tome da li se zaista ulaže u ekonomski perspektivnu odbrambenu industriju je koju svaki informisani investitor mora donijeti sam.