Godinu dana nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump najavio visoke uvozne tarife, nazvavši taj potez „Danom oslobođenja“, američka ekonomija suočava se s posljedicama koje najviše osjećaju domaći potrošači i kompanije.
Tarife, koje predstavljaju porez na robu iz inostranstva, formalno plaćaju uvoznici, ali se u praksi najveći dio troška prenosi na krajnje kupce. Prema procjenama američke centralne banke, čak 86 posto ukupnog tereta carina snose američki potrošači i preduzeća, dok strane kompanije snose tek manji dio, uglavnom kroz smanjenje vlastitih marži kako bi ostale konkurentne na američkom tržištu.
Kada je Trump preuzeo dužnost početkom 2025. godine, prosječna uvozna tarifa u SAD-u bila je manja od tri posto. Već u prvim mjesecima započelo je njihovo povećanje, najprije na čelik, a potom i na širi spektar proizvoda. Vrhunac je uslijedio u aprilu iste godine, kada su uvedene značajno više carine.
Iako je Vrhovni sud kasnije blokirao dio tih mjera, uz obrazloženje da nisu postojali uslovi za njihovo uvođenje prema zakonu o vanrednim situacijama, administracija je brzo reagovala i ponovo uvela minimalne carine od 10 posto koristeći drugi pravni osnov. Te mjere imaju privremeni karakter i zahtijevaju potvrdu Kongresa nakon određenog perioda.
Tokom protekle godine trgovinska politika bila je obilježena čestim promjenama – od prijetnji i pregovora do sudskih sporova i novih odluka, što je dodatno unijelo neizvjesnost u poslovno okruženje. Uprkos tome, ukupni nivo carina u SAD-u ostao je znatno viši nego prije početka ove politike.
Analize pokazuju da su u početku najveći teret podnijele američke kompanije koje uvoze robu, jer nisu mogle odmah prenijeti povećane troškove na kupce. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, sve veći dio troškova prebacivan je na potrošače, što je dovelo do rasta cijena na tržištu.
