Bosanskohercegovački pisac Izet Kiko Sarajlić je rođen 16. marta 1930. u Doboju. Ime je dobio po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Godine djetinjstva je proveo u Trebinju i Dubrovniku. Godine 1945. se nastanjuje u Sarajevu i u njemu će ostati sve do kraja života, 2002. godine.
U Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, a u svijet jugoslovenske poezije ulazi kao devetnaestogodišnjak. Kikina prva zbirka poezije bila je zbirka “U susretu”. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar, ali nikada nije prestajao pisati.
Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruženja intelektualaca Krug 99. Objavio je preko 30 knjiga poezije. Mnoge Sarajlićeve zbirke prevođene su na druge jezike. Neke od njih su prevedene na čak 15 jezika.
Iz poezije Izeta Sarajlića moguće je saznati ponešto o životu autora, ali mnogo više o njegovoj ličnosti, ličnosti vječnog romantika i nepopravljivog zaljubljenika u život ma koliko nedaća on nosio. Smrt njegovog brata i poznanstvo sa njegovom suprugom Idom, dva su najznačajnija događaja koja su ostavila traga i na poeziju Izeta Sarajlića. Njegove pjesme odišu kako tugom, nostalgijom i elegičnim tonom, tako i ljubavlju, nadom i romantičarskim pogledom na svijet.
Sarajlić je bosanskogercegovačkoj, ali i svjetskoj čitalačkoj publici ponudio mnogo pjesama koje odišu jednostavnošću i naglašenom emocionalnošću. Neke od knjiga poezije Izeta Sarajlića su: “Sivi vikend”, “Minuta ćutanja”, “Posveta”, “Tranzit”, “Vilsonovo šetalište”, “Ipak elegija”, “Biće beskonačnog” i druge.
Dobar dio života proveo je u sukobu s Komunističkom parijom i Savezom književnika iz kojeg je političkim pritiskom izbačen.
Tokom Agresiije na Republiku Bosnu i Hercegovinu boravio je u opkoljenom Sarajevu, aktivno doprinoseći kulturnom životu grada. U tom tmurnom periodu nastaje Knjiga oproštaja u kojoj se pjesnik oprašta od svojim prijatelja koje je je odnio rat.
