Na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji šok za šokom. SAD se obrušile na evropski establišment. Kinezi ga brane. Svijet se mijenja brzinom koja se više ne može upratiti.
Tišina se širi dvoranom, napetost je gotovo opipljiva dok američki potpredsjednik JD Vance na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji prilazi govornici.
Samo 48 sati ranije svijet se činio drugačijim. Naravno, Evropljanima je bilo jasno koliko će biti teško s Donaldom Trumpom i kakvo će opterećenje za transatlantske odnose predstavljati njegov drugi predsjednički mandat. No, telefonski razgovor između Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina u srijedu navečer poslao je prave šok-talase kroz EU i NATO. Odjednom se širi strah da bi u razgovorima o Ukrajini, pa možda čak i u preoblikovanju međunarodnog poretka, mogli biti potpuno gurnuti na margine, piše Deutsche Welle.
Njemački predsjednik moli
Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier gotovo molećivo zvuči dok u svom uvodnom govoru izravno apelira na američkog potpredsjednika: "Što god planirali, razgovarajte s nama o tome!"
Pokazujući i razumijevanje za američku poziciju, ali naglašeno samouvjereno, nešto kasnije se učesnicima konferencije obraća predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen: Evropa mora i hoće znatno više ulagati u obranu, povećati svoje kapacitete u naoružanju.
No, Evropa je već mnogo toga učinila, ističe von der Leyen i dodaje da je samo jaka Evropa dobra i za SAD:
"Poražena Ukrajina oslabila bi Evropu, ali bi oslabila i Sjedinjene Američke Države. Autoritarni režimi širom svijeta pomno prate hoće li proći nekažnjeno ako napadnu susjedne zemlje i prekrše međunarodne granice ili će postojati stvarna sila koja će ih od toga odvratiti", kazala je. Zato je sada tako važno "učiniti pravu stvar".
"Šta mi to zapravo branimo?"
I onda: nastup Vancea. 18 minuta govori američki potpredsjednik, no o vanjskoj sigurnosti Evrope ili o Ukrajini jedva da je rekao neku riječ. Umjesto toga, koristi svoj nastup kao svojevrsnu lekciju o onome što Trumpova administracija smatra demokratijom.
Evropa neprestano naglašava zajedničke vrijednosti, kaže Vance, ali u Sjedinjenim Državama postoji "zabrinutost o tome koje su to uopće vrijednosti". Najveća prijetnja Evropi nije Rusija ili Kina, već dolazi iznutra, objašnjava Vance: to je povlačenje Evrope od nekih svojih temeljnih vrijednosti.
Kao primjer navodi poništenje, prema njegovom mišljenju, potpuno legitimnih predsjedničkih izbora u Rumuniji (koji je Vrhovni sud proglasio nevažećima zbog utvrđenog masivnog ruskog utjecaja), kritizira zabranu protesta protivnika pobačaja u blizini klinika u Ujedinjenom Kraljevstvu i osuđuje isključivanje ekstremnih stranaka iz političkog procesa. Sloboda mišljenja u Evropi je "u povlačenju", tvrdi Vance: "Mi više ni ne znamo što to zapravo branimo. Što vi branite?" upitao je Vance gledajući u pretežno zbunjena lica evropskih saveznika.
Oštre kritike na Vanceov govor
"Mi se borimo i za to da ti možeš biti protiv nas", odgovorio je njemački ministar obrane Boris Pistorius američkom potpredsjedniku. To je, kaže, temeljno načelo njemačke vojske i odraz naše demokratije. "Ovu demokratiju je američki potpredsjednik maloprije doveo u pitanje za cijelu Evropu. Ako sam ga dobro razumio, uspoređuje stanje u nekim dijelovima Evrope s onim u autoritarnim režimima", kaže Pistorius. "To je neprihvatljivo. To nije Evropa i nije demokratija u kojoj ja živim i u kojoj upravo vodim predizbornu kampanju".
Govor JD Vancea predstavljao je kršenje normi, objašnjava politologinja Cathryn Clüver-Ashbrook iz Bertelsmannove fondacije za Deutsche Welle. "Ali drugačije nego što se očekivalo." Obično se u takvom kontekstu ne komentiraju unutarnja pitanja saveznika. No sada je bilo vidljivo "koje strategije možemo očekivati u izvrtanju činjenica i redefiniranju normi koje smatramo temeljem demokratije", kaže ova bivša direktorica Njemačkog vijeća za vanjsku politiku (DGAP). "Prva trećina govora bila je prožeta teorijama zavjere, dezinformacijama i pozivima da se te iskrivljene tvrdnje shvate ozbiljno".
Izokrenute norme
Što je govor američkog potpredsjednika duže trajao, to je postajalo jasnije da transatlantski sporovi više ne obuhvataju "samo" krizna žarišta svijeta, poput Ukrajine, Bliskog istoka ili pravedne raspodjele tereta troškova za obranu. Pukotina u odnosima između SAD-a i evropskih partnera mnogo je dublja.
Desetljećima je takozvana "zajednica vrijednosti" bila ideološki cement koji je povezivao zapadni svijet. Demokratija, sloboda mišljenja i vladavina prava bili su neupitni temelji na koje su se oslanjali saveznici u NATO-u i EU-u. No sada političke elite, ne samo u SAD-u, te pojmove preuzimaju, redefiniraju i koriste u nove svrhe. Ova podjela sada prolazi i kroz srce transatlantskog saveza.
Kako bi Evropa trebala odgovoriti na ovu novu situaciju? Svoje mogućnosti utjecaja sada treba "potpuno nanovo osmisliti", kaže Cathryn Clüver-Ashbrook. Prvi korak bit će pokušati razumjeti promijenjenu američku perspektivu i iz toga razviti pristup kako bi se ponovno istaknulo ono što je zajedničko. To je u Trumpovu prvom mandatu bilo znatno lakše, jer su tada postojale tačke dodira. "Predsjednik je sada mnogo izoliraniji, a govor Vancea mogao je napisati i Elon Musk." Utoliko je važnije da Evropa nastupi jedinstveno i jednim glasom.
Kineska ofenziva šarma
Podrška Evropljanima došla je onda iz neočekivanog smjera. Neposredno nakon kontroverznog govora JD Vancea slijedio je nastup kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yija, koji prema Evropi koristi pomirljiviji ton.
Kinu i Evropu vidi kao "partnere, a ne suparnike". Za Peking je EU "oduvijek bila važan pol u multipolarnom svijetu". Potrebno je "očuvati međunarodni sistem pod vodstvom UN-a", rekao je Wang, dodajući da Evropa ima "važnu ulogu" u mirovnom procesu za Ukrajinu.
Nakon ovog nezaboravnog prvog dana Minhenske sigurnosne konferencije postaje jasno: globalni poredak suočen je s velikim previranjima. Njihov ishod neizvjesniji je nego ikada prije.
