Pavle Grbović je poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije i predsjednik Pokreta slobodnih građana (PSG).
“U aktuelnoj krizi treba insistirati na još većem uključivanju građana u politiku, a ne da dopustimo da nam SNS kontaminira politički teren pričama kako je politika nešto što je nužno loše u i prljavo. Takođe je potreban i otvoreniji politički angažman ljudi koji imaju autoritet iz različitih oblasti društvenog života, jer je potrebno osvežavati političku scenu i davati novu energiju. Nema čarobnog štapića, ima samo teškog rada na izuzetno teškom terenu protiv veoma opasnog protivnika” – kaže Grbović u razgovoru za BUKA magazin.
Kako objasniti situaciju u kojoj se nalazi Srbija?
- Srbija se nalazi u stanju potpune anarhije u koju ju je uvukao Vučićev režim obesmišljavanjem institucija i zakona. Zakoni su do sada služili isključivo da se disciplinuju politički protivnici i da se ugasi svaki potencijal za pobunu, a pomoć u tome im je pružalo institucionalno i golo ulično nasilje. Sada su građani shvatili da normalni ljudi u Srbiji čine ubedljivu većinu i da nema razloga da se bilo koga plaše. Tako je došlo do širenja brojnih akcija građanske neposlušnosti. Međutim, jasno je da ovo stanje nestabilnosti i zakonskog vakuma ne može predugo da opstane i da će ubrzo morati da dođe do razrešenja – ili do demokratizacije i institucionalizacije Srbije nakon izbora ili do otvorene, neskrivene diktature. Iskreno verujem da ćemo se izboriti za prvu opciju.
Ko su akteri koji mogu ponuditi rješenje krize?
- Rešenje mogu da ponude samo akteri koji reprezentuju pobunjene građane. Takva forma još uvek ne postoji, ali je jasno da postoji jedan neformalni društveni pokret koji će doživeti svoju političku artikulaciju i koji ima kapacitet da društvo izvede iz krize. Vlast to ne želi, a više i ne može. Imali su svoje prilike, nisu ih iskoristili. Da je država adekvatno reagovala nakon stradanja 16 ljudi zbog korpucije u njihovim redovima i da su odgovorni momentalno uhapšeni, verovatno ne bi došlo do ovakve eskalacije. Da su prihvatili ideju prelazne Vlade, sada bismo već pričali o fer i slobodnim izborima, listama, programima i imali bismo kakav takav mir. Sada im ostaje samo da pokušaju silom da uvedu diktaturu, ali ni za to više nemaju kapaciteta.
Kako Vi vidite rješenje ove krizne situacije?
- Stvaranje jedinstvenog fronta i izbori na svim nivoima. Nije ova vlast izgubila legitimitet samo u Narodnoj skupštini, već svuda. Od mesne zajednice do predsednika. Sistem je delegitimisan i mora potpuno da se menja. To je jedini put koji može da nas dovede do ishoda koji je prihvatljiv za naše društvo. Sve drugo nas vodi daljem društvenom rastakanju.
Šta mislite o pozivu studenata u blokadi da opozicija bojkotuje rad parlamenta?
- Prihvatili smo tu ideju, jer želimo da damo doprinos delegitimizaciji režima i zajedništvu naše strane. Nikada nisam bio pobornik takvih rešenja, ne mislim da im treba ostavljati prazan manevarski prostor, ali uvažavam većinski stav da se politička borba danas pretežno vodi na drugom mestu i da ovaj potez daje na snazi toj borbi i zato smo takvu odluku i doneli.
Da li je ograđivanje studenata u blokadi od opozicije naštetilo njenim kapacitetima?
- Nisam tako osetljiv po pitanju odnosa studenata prema opoziciji. Ograđivanje je prejaka reč. Njihova distanca prema svim političkim akterima je dugo vremena bila savršeno logična pozicija. Dok su njihovi zahtevi bili usmereni ka boljem funkcionisanju institucija, nepristrasnoj primeni prava i odgovornosti, i te kako je imalo smisla da se nijedna grupa ne favorizuje u odnosu na drugu. Međutim, kada je u njihovoj svesti sazrela misao da su institucije taoci režima, a da je ovaj režim nepopravljiv i da je jedini način da dođemo do šanse za pravdu promena tog istog režima, odnosi se značajno menjaju. Zahtevom za raspisivanje izbora i pravljenjem liste se direktno ulazi na politički teren, a tu onda ne važi princip ekvidistance, već se traže partneri i saradnici za ostvarivanje zajedničkih ciljeva. U tom kontekstu, opozicija treba da bude njihov partner. Naravno, ne očekujem da do saradnje dođe preko noći i toliko brzo, niti je moguće da tu temu otvore plenumi, ali verujem da će to učiniti ljudi kojima studenti budu delegirali svoje poverenje i svoj legitimitet.
Je li nepovjerenje prema opoziciji sada veće?
- Poverenje se najlakše stiče zajedničkim radom, a dosta toga smo radili zajedničkim snagama. Mislim da je ta distanca sada manja.
Nedavno ste parlamentu predali inicijativu za osudu genocida u Srebrenici. Brinu li Vas reakcije na ovu inicijativu koje su stigle putem tabloida i komentara?
