Hrvatska do kraja ove godine ulazi u, kako to tvrde njeni zvaničnici, najveći ciklus ulaganja u modernizaciju Oružanih snaga u posljednjih nekoliko decenija. Premijer Andrej Plenković početkom sedmice u Parizu i Berlinu konkretizirao je ove najave ugovorima i pismima namjere čija ukupna vrijednost, u svega dva dana, dostiže oko dvije milijarde eura.
U Parizu je Plenković s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom dogovorio nabavku 18 samohodnih haubica 155 mm „Caesar MK2“, kao i potpisivanje pisma namjere o unapređenju sposobnosti 12 borbenih aviona „Rafale“. Vrijednost ugovora o haubicama iznosi 328 miliona eura, a dokument su potpisali potpredsjednik Vlade i ministar odbrane Ivan Anušić i francuska ministrica oružanih snaga Catherine Vautrin. Dio Akcionog plana hrvatsko‑francuskog strateškog partnerstva za period 2026–2028. obuhvata i nabavku 90 različitih tipova terenskih vozila, kao i prateću opremu, dok je najavljena i kupovina 420 teških terenskih kamiona TATRA T‑815‑7.
Samo dva dana kasnije, u Berlinu je Plenković razgovarao s njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom, nakon čega je potpisan ugovor o nabavci 44 tenka „Leopard 2A8“ s dodatnom opremom, vrijedan oko 1,5 milijardi eura. Isporuka tenkova očekuje se u periodu od 2028. do 2030. godine.
Ministar odbrane Ivan Anušić ove ugovore opisuje kao najveći iskorak u modernizaciji Hrvatske vojske u posljednjih nekoliko decenija, najavljujući da će se naredne godine odlučivati i o nabavci novih korveta za ratnu mornaricu. Kada se svi planovi saberu, Hrvatska namjerava da u modernizaciju oružanih snaga uloži oko četiri milijarde eura.
Istovremeno, dio stručne javnosti upozorava na dugogodišnje zapostavljanje ključnih sistema. Vojni analitičar Igor Tabak navodi da su „kapitalni borbeni sistemi“ Hrvatske vojske decenijama bez ozbiljne modernizacije, što otvara pitanje interoperabilnosti sa saveznicima i uklapanja u NATO i EU standarde. Prema njegovim riječima, iako su ove nabavke skupe, broj kupljenih sistema je relativno mali i dovoljan tek za ograničene operativne kapacitete.
Naoružavanje, međutim, nije ograničeno samo na Hrvatsku. Rumunija i Bugarska u posljednjim mjesecima potpisuju velike ugovore o izgradnji fabrika baruta i proizvodnji municije kalibra 155 mm, dok je Bugarska odobrila i kupovinu američkih raketa FGM‑148F Javelin. Albanija za 2026. godinu najavljuje „historijski“ budžet za odbranu, koji prvi put prelazi 2,1 posto BDP‑a.
Savjetnik ISAK fonda Marko Savković ocjenjuje da je riječ o širem evropskom trendu, ubrzanom nakon ruske agresije na Ukrajinu, u kojem države povećavaju vojne budžete u skladu s procjenama prijetnji. Sličnog je stava i Igor Tabak, koji ističe da NATO i EU od svojih članica traže veća ulaganja i potpunu interoperabilnost, što stvara snažan finansijski pritisak, posebno na manje države.
U takvom okruženju, jugoistočna Evropa ulazi u period intenzivnog naoružavanja, koje zvaničnici uglavnom pravdaju sigurnosnim izazovima i obavezama prema saveznicima, dok kritičari upozoravaju na rast troškova i dugoročne posljedice po regionalnu stabilnost.
