Esad Širbegović
Samo dvije sedmice nakon što su švicarske vlasti privele novinara i suosnivača Electronic Intifade Alija Abunimaha, još jedno hapšenje visokog profila potreslo je globalnu novinarsku zajednicu. Britanski nezavisni novinar Richard Medhurst uhapšen je početkom ove sedmice od strane austrijske policije i obavještajnih agenata, koji su ga optužili za krivična djela povezana s terorizmom i navodne veze s Hamasom.
Medhurst, poznat kao oštar kritičar genocida u Gazi, otkrio je u četvrtak da su austrijske vlasti izvršile pretres njegovog doma, zaplijenile mu elektronske uređaje i privele ga na ispitivanje. Prema njegovim riječima, sve je počelo kada su ga imigracijske vlasti pozvale na sastanak pod izgovorom rasprave o njegovom statusu boravka. Međutim, ono što je smatrao administrativnim pitanjem brzo se pretvorilo u hapšenje kada su u prostoriju ušli policajci u civilu, pokazali značke i uručili mu nalog za pretres.
Medhurst tvrdi da su mu stavljene optužbe za "podsticanje terorizma, širenje propagande i umiješanost u organizovani kriminal". Ovaj novinar, poznat po izvještavanju o slučajevima visokog profila, poput izručenja Juliana Assangea, kategorički odbacuje sve optužbe, nazivajući ih očitim pokušajem da se uguši njegovo izvještavanje o Palestini i Libanu.
Postupci austrijskih vlasti uklapaju se u obrazac sve većeg suzbijanja novinara koji dovode u pitanje državne narative o izraelskim vojnim operacijama. Medhurst je već bio uhapšen u augustu 2024. na londonskom aerodromu Heathrow, prema pozivanju na Član 12 britanskog Zakona o terorizmu (2000), koji kriminalizuje podršku zabranjenim organizacijama. Tada je bio zadržan gotovo 24 sata, zaplijenjeni su mu uređaji, a ispitivan je o svom novinarskom radu.
Njegovo najnovije hapšenje u Austriji izaziva ozbiljnu zabrinutost u vezi s međudržavnom saradnjom u suzbijanju nezavisnih glasova. Medhurst je sam doveo u pitanje tajming, ističući da su britanske vlasti nedavno produžile istragu o njegovim aktivnostima. Smatra da nije slučajno što je Austrija djelovala ubrzo nakon toga, napominjući da je austrijski nalog za hapšenje izričito referirao na njegovo prethodno zadržavanje u Velikoj Britaniji.
Nakon što su mu uzeti otisci prstiju, fotografisan je i ispitivan sedam sati, Medhurst je pušten bez optužnice, ali ostaje pod istragom. Sada se suočava s mogućim zatvorskim kaznama do 14 godina u Velikoj Britaniji, uz dodatne potencijalne kazne u Austriji - desert godina. U video izjavi nazvao je optužbe "napadom na cijelu profesiju, na slobodu govora, na samu demokratiju".
Medhurstov slučaj simbolizira širu represiju nad novinarima koji kritički izvještavaju o izraelskim vojnim akcijama. Samo nekoliko sedmica prije njegovog hapšenja, švicarske vlasti privele su palestinsko-američkog novinara Alija Abunimaha, ispitujući ga o njegovim javnim izjavama o Gazi prije nego što su ga na kraju pustile. Ovi incidenti ukazuju na zabrinjavajući trend u kojem evropske vlade koriste antiterorističke zakone za suzbijanje nezavisnog izvještavanja o Izraelu i Palestini.
Dodatno zabrinjava to što je Austrija nedavno pooštrila svoje antiterorističko zakonodavstvo, izjednačavajući Hamas s nacistima u okviru svog nacionalnog Zakona o zabrani. Ovaj potez doveo je do sve veće kriminalizacije govora koji se smatra simpatiziranjem palestinskog otpora, što pojačava strahove da se ovakvi zakoni koriste za obračun s novinarima i aktivistima.
Medhurstovo hapšenje dolazi samo nekoliko sedmica nakon što je Johanna Mikl-Leitner, guvernerka Donje Austrije i vodeća figura Austrijske narodne stranke (ÖVP), izazvala kontroverzu provokativnom izjavom na austrijskoj nacionalnoj televiziji ORF. U intervjuu je izjavila da Austrija mora "voditi borbu protiv islama", što je široko osuđeno kao islamofobno i zapaljivo. Njena retorika odražava rastuće neprijateljstvo Austrije prema muslimanskim zajednicama, što se odražava i u političkom diskursu i u državnim akcijama.
Upečatljiv primjer ovakve represije bila je Operacija Luxor, masovna policijska racija usmjerena na austrijske muslimane, izvedena na godišnjicu Kristalne noći 2020. godine. Policija naoružana dugim cijevima upala je u domove, traumatizirala porodice, a kasnije su sudovi presudili da je operacija bila nezakonita.
Naziv "Luxor" nosi u sebi latinsku riječ za svjetlo – lux, dok "Kristalna noć" aludira na razbijeno staklo, koje svjetluca , reflektuje svjetlost kroz hiljade razbijenih prozora i radnji. Obje noći, svaka na svoj način, nose simboliku svjetlosti – jedne kao bljeska represije i zastrašivanja, druge kao bljeska uništenja i progona. Obje noci imaju isti datum - 9. Novembar.
Može li to biti puka slučajnost? Može li poklapanje datuma biti tek igra slučaja? Može li atentat izveden svega sedmicu prije Operacije Luxor biti nevažna podudarnost?
Iako neugodne, paralele se ne mogu previdjeti. Strahota Kristalne noći ne leži samo u samom nasilju, već u činjenici da je ono bilo institucionalno podržano – država nije bila nijemi posmatrač, već aktivni učesnik uništenja. Osamdeset i dvije godine kasnije, policijska racija s dugim cijevima, usmjerena na austrijske muslimanske lidere na isti datum, odjekuje kao tjeskobno podsjećanje na zloupotrebu moći u svrhu zastrašivanja i represije vjerske manjine. Je li odabir datuma i naziv operacije bio izraz nevjerovatnog neznanja, ili svjesna poruka s ciljem izazivanja straha? To je pitanje koje zaslužuje biti postavljeno, bez obzira na to što su austrijski politički lideri brzo osudili ovakve usporedbe.
Ova represivna klima sada se, čini se, širi i na novinare poput Medhursta, posebno one koji izvještavaju o izraelskim akcijama u Gazi i dešavanjima na Bliskom istoku, što izaziva ozbiljnu zabrinutost za slobodu medija i djelovanje austrijske države.
Hapšenje Medhursta već je izazvalo međunarodnu osudu. Bivši britanski diplomata Craig Murray, koji je i sam pod istragom britanskih vlasti zbog svog novinarskog rada, istakao je da su četiri specijalna izvjestitelja Ujedinjenih nacija uputila pismo britanskoj vladi, izražavajući zabrinutost zbog upotrebe antiterorističkog zakonodavstva protiv novinara. Pismo je posebno naglasilo slučajeve Medhursta, Johanne Ross, Johna Laughlanda, Kita Klarenberga, Craiga Murraya i Richarda Barnarda, navodeći da "ciljani novinari nemaju nikakve vjerodostojne veze s ‘terorističkim’ ili ‘neprijateljskim’ aktivnostima".
Dok se organizacije za slobodu medija i borci za ljudska prava okupljaju u znak podrške Medhurstu, njegov slučaj služi kao zastrašujuće upozorenje o opasnostima s kojima se suočavaju novinari koji se usude osporiti zvanične narative. S obzirom na to da međunarodna zajednica sve više preispituje gušenje neslaganja od strane evropskih vlada, naredne sedmice će biti ključne u određivanju hoće li represija nad novinarima poput Medhursta i Abunimaha dodatno eskalirati – ili će naići na otpor kakav zaslužuje.
