Paradoks Armina Hodžića: Jake poruke podrške Palestini, ali i spas za Plenkovića

Redakcija Mostar

Hodžić u svojim javnim nastupima bez dileme zauzima stranu Palestine.

Uloga Armina Hodžića, saborskog zastupnika koji predstavlja bošnjačku i još nekoliko nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru, posljednjih je dana ponovo došla u fokus javnosti. Povod su bile rasprave o priznanju Palestine i stavovi Hrvatske prema izraelsko-palestinskom sukobu.

Hodžić u svojim javnim nastupima bez dileme zauzima stranu Palestine. Govori o moralnoj obavezi, podsjeća na hiljade ubijenih civila u Gazi i naglašava da "za njega i za zajednice koje predstavlja nema nikakvog kompromisa" kada je riječ o priznanju palestinske državnosti.

"To nije samo stav bošnjačke zajednice, nego i drugih pet nacionalnih manjina. Ne postoji ta funkcija, projekt ili finansijska korist koja bi nam mogla nadomjestiti priznanje Palestine. Dakle, tu nema nikakvih pregovora", poručio je Hodžić pred koalicijski sastanak u Vladi Hrvatske.

Njegove izjave pune su empatije, i nesumnjivo odražavaju iskrenu zabrinutost. On podsjeća da je od oktobra 2023. godine ubijeno više od 65.000 Palestinaca, većinom žena i djece, te da je "preko 15.000 djece ostalo trajno invalidno". Pritom priznaje i vlastitu nemoć: "Osjećam se beskorisno i bezvrijedno, ne samo kao saborski zastupnik, već i kao čovjek, otac, muž i brat, jer ne mogu učiniti ništa da spriječim stradanja civila."

No, dok zastupa takav narativ, ostaje činjenica da upravo Hodžićeva ruka u Saboru omogućava većinu Vladi Andreja Plenkovića – vladi koja je proteklih dana u Zagrebu dočekala izraelskog ministra vanjskih poslova, uprkos razmjerima tragedije u Palestini. Sam Hodžić priznaje da taj trenutak nije bio sretan.

"Nisam bio oduševljen s tim posjetom, posebno na dan kada je napadnut Katar. Mislim da jučerašnja posjeta Hrvatsku svrstava na jednu stranu".

Kada se riječi i potezi razilaze

Član Predsjedništva Stranke za BiH Muhamed Mandžić u svojim je istupima otvoreno problematizirao ovu kontradikciju. On podsjeća da je Hodžić, kada je u Saboru bila na dnevnom redu inicijativa o priznanju Palestine, "šutio".

"Naš bošnjački zastupnik i dalje ostaje 76. ruka Plenkovićeve Vlade, koja u srcu Zagreba širom ruku prima izraelskog ministra, dok narod Gaze bježi iz svojih domova. To više nije pitanje politike, već ljudske savjesti i odgovornosti", izjavio je Mandžić.

Nakon što se Hodžić oglasio, Mandžić je otišao i korak dalje: "Navodno ‘nema nikakvog kompromisa’ kada je u pitanju Palestina, ali istovremeno neće uskratiti podršku Vladi. Pa jedino konkretno što može učiniti jeste da više ne podržava tu vladu. U suprotnom, politika ove vlade postaje i njegova politika."

On smatra da Hodžićev nastup ne donosi ništa osim medijskog marketinga i spašavanja imidža.

"U isto vrijeme dok podržava vladu koja širom otvara vrata izraelskim ministrima u Zagrebu, tvrdi da ‘nema političke trgovine’ kada je Palestina u pitanju. To je kontradikcija koju ne može sakriti", istakao je Mandžić.

Dodao je kako Bošnjaci u Hrvatskoj nisu birali zastupnika "da se naknadno slika i dorađuje vlastite izjave".

"A dok daje podršku vladi koja širom otvara vrata izraelskim ministrima, njegove izjave ostaju samo prazne riječi bez ikakvog sadržaja. Zato ga još jednom pozivam da prekine podršku vladi, jer to je jedini način da pokaže političku odgovornost", zaključio je Mandžić.

Između moralnog stava i političkog pragmatizma

Hodžićeva pozicija zapravo ilustrira širu dilemu manjinskih zastupnika. S jedne strane, imaju priliku biti glas savjesti i zastupati stavove koji nadilaze uske političke interese. S druge strane, vezani su pragmatizmom i činjenicom da njihova politička uloga zavisi od kompromisa unutar većine.

Sam Hodžić tvrdi da ne šuti zbog koalicije.

"Uvijek neko pokušava spinovati da ćemo mi šutjeti na temu Palestine zato što smo dio vladajuće većine. Dakle, to je apsolutna neistina. Da mi neko kaže da će deset Bošnjaka biti u Vladi Republike Hrvatske, ne bih pristao na to ako je nasuprot priznanje Palestine",

Upravo tu nastaje prostor za percepciju licemjerja: da li je riječ o pokušaju da se ostane unutar sistema i sačuva mogućnost djelovanja, ili o tome da se jedno govori javnosti, a drugo radi iza zatvorenih vrata?

Zašto je ovo važno?

Ovo pitanje nadilazi samu figuru jednog zastupnika. Radi se o političkoj odgovornosti manjinskog predstavnika u trenucima kada se na globalnom planu odlučuje o pitanjima koja duboko pogađaju i bošnjačku zajednicu, ali i širu javnost u regiji.

Ako Hodžić doista vjeruje da priznanje Palestine "nema cijenu", onda će se od njega očekivati i da taj stav pretoči u političke poteze. Jer ostati u vladajućoj većini koja istovremeno gradi bliske odnose s Izraelom i podržavati je – nužno baca sjenku na vjerodostojnost njegovih riječi.

Armin Hodžić danas stoji između moralnog stava i političke realnosti. Njegove izjave o Palestini izazivaju poštovanje, ali i pitanja – može li se istovremeno govoriti jedno, a politički djelovati drugačije?

Za sada, njegove riječi i djela nisu u potpunom skladu, a upravo tu kontradikciju prepoznaju i njegovi kritičari. U konačnici, mjerilo neće biti izrečene poruke, već odluke i potezi koji pokažu da li iza tih poruka stoji i spremnost na političku cijenu.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.