Otkud Biljana Plavšić na izložbi o "Našim ženama" u Tuzli!?

Objavljujemo ga u cjelosti:

Biljana Plavšić povukla je priznanje krivice koje je dala pred Haškim tribunalom rekavši da je to učinila samo zato da bi ostale tačke optužnice, uključujući genocid, bile odbačene i da bi izbjegla suđenje koje bi inače trajalo najmanje tri godine.

Da li je Plavšić priznanjem da je obmanula sud pokrenula i pitanje ponovnog suđenja za tačke optužnice odbačene sporazumom o priznanju krivnje, po kojem je umjesto 20 do 25 godina zatvora osuđena na 11, te može li joj se suditi po odbačenim tačkama pred domaćim pravosuđem?

"Izašnjavam se da sam kriva."

Ovim je riječima 2002. godine ratna potpredsjednica Rs Biljana Plavšić priznala krivicu u Haškom tribunalu, nakon čega je, prema sporazumu o priznanju krivice, postupak okončan presudom od 11 godina, uz odbacivanje svih ostalih optužbi uključujući i onu za genocid. No, sedam godina kasnije, iz švedskog zatvora u kome služi kaznu, Plavšić je u intervjuu za švedski magazin "Vi" povukla svoje priznanje krivice. Prema pisanju magazina, o motivima koji su je ponukali da ga uopšte i iskaže, Plavšić je kazala:

"Ja sam sebe žrtvovala. Nisam učinila nista loše. Priznala sam krivicu za zločine protiv čovječnosti zato da bih mogla pregovarati o ostalim optužbama. Da nisam, suđenje je moglo potrajati tri, tri i po godine. S obzirom na moje godine, to nije bila prihvatljiva opcija."

79-ogodišnja profesorica biologije koja je pravdala zločine nad muslimanima i Hrvatima tokom rata u BiH riječima da se radi o "prirodnom fenomenu" priznala je da je obmanula Tribunal, koji je njeno priznanje smatrao važnim korakom ka pomirenju. I ne samo Tribunal.

Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva koji se bavi istraživanjem i dokumentovanjem ratnih zločina, kaže:

"Ja sam bio jedan od svjedoka koji je u svom svjedočenju pred Tribunalom u njenom slučaju rekao: ’Nadam se i želim da vjerujem da je to iskreno.’ Izgleda da, ipak, nisam bio u pravu i zapravo se pokazalo da je to potpuno neiskreno."

Svoju je tezu o priznanju prije nego ga je javno povukla Plavšić je, vjeruje Tokača, razvijala dugo i kroz svoju knjigu pod naslovom "Svedočim". Sada je na potezu Tribunal, koji mora reagovati, kaže Tokača:

"Biljana Plavšić je javno povukla svoje priznanje i povukla je praktično i svoj potpis. Mislim da sud u ovom času mora da reaguje. Tribunal ima instrumente, on može da slučaj i obnovi, može da ponovo vrati Plavšić u protvor i da preispita tu njenu izjavu."

Edina Bećirević, sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu, kaže kako je pažljivom slušaocu od samog početka bilo jasno kako se Plavšić ne osjeća krivom, kako se prvobitno izjasnila na sudu:

"Cijeli tekst njenog priznanja bio je upućen srpskom narodu a ne žrtvama Bošnjacima i Hrvatima. Carla del Ponte u svojoj knjizi je opisala tu epizodu sa priznanjem Biljane Plavšić i o tome kako je ona, nakon što je osuđena, tužiocima rekla da nije kriva. Del Ponte je nakon toga pisala predsjedniku Tribunala, pa sudskom vijeću i tražila da se zbog toga poništi ugovor o priznanju krivice i da se Plavšić ponovno dovede pred sud i da joj se postupak obnovi, međutim nikada nije dobila nikakav odgovor."

No, za Hag su stvari su završene priznanjem, kaže glasnogovornica Tribunala Nerma Jelačić, te se ne može ponovo suditi čak ni za one tačke koje su odbačene priznanjem jer su navedene u optužnici:

"Tribunalov statut i pravilnik ne dopuštaju da se bilo kojoj osobi sudi dva puta za one iste akte za koje je već osuđena ili zbog kojih je bila pred Tribunalom. Imajući u vidu da je Plavšić kada je priznala krivicu, to učinila po tački 3. tadašnje optužnice, a to je progoni, ta je tačka sadržavala zločine koji su počinjeni u čak 37 opština BiH. U toj tački se sadrže svi zločini koji su se ticali cijele optužnice i svih opisa u njoj."

Činjenica da su optužbe za genocid protiv Plavšić povučene mogla bi da posluži kao povod za podizanje nove optužnice protiv nje. Ovu je tezu pokrenula Bećirević, koja vjeruje da, ukoliko haške sudije zaključe da su prekršene odredbe nagodbe, postoji realna mogućnost ponovnog suđenja za genocid pred Sudom BiH. Ali ne i da postoji spremnost za takvo što:

"Postoji nekoliko opcija da se obnovi postupak pred Haškim tribunalom i da se taj postupak obnovi po prvobitnoj optužnici uključujući i optužbu za genocid, a također ima i osnova da, s obzirom da je Haški sud skinuo optužbu za genocid, Državni sud BiH podigne optužnicu, da traži izručenje Plavšić od švedske vlade i da joj sudi. Iskreno ne vjerujem da će se bilo šta od toga desiti."

Vasvija Vidović, advokat sa velikim iskustvom u haškim sudnicama, ne vjeruje u pokretanje postupka pred domaćim pravosuđem, ali kaže da Tribunal, ipak, ima mehanizme:

"Postoji pravilo zabrane suđenja osobama koje su pravosnažno osuđene od strane Međunarodnog tribunala u Hagu. S obzirom na takvu izjavu, ukoliko je ona, naravno, tačno interpretirana, postoji mogućnost da se Tužiteljstvo zabavi procjenom situacije, da vidi da li je došlo eventualno do krivičnog djela lažnog svjedočanja."

Tokača vjeruje kako povlačenje priznanja Plavšić mora imati neku pravnu posljedicu kako se instrument priznanja krivice ne bi kompromitovao:

"Instrument priznanja krivice je važan, međutim ako se on zloupotrebaljava i čak javno tvrdi da je zapravo izrečena laž i da je to urađeno da bi se povukle optužbe a ne zbog kajanja, onda ja mislim da sud ima sve instrumente da taj postupak vrati tamo gdje mu je mjesto."

Plavšić je u nekoliko navrata tražila od švedskih vlasti da bude pomilovana zbog lošeg zdravstavenog stanja, godina starosti, kao i činjenice da je odslužila dvije trećine kazne. Njene molbe za prijevremenim oslobađanjem su odbijene, pa se vjeruje da bi u zatvoru mogla ostati sve do 2013. godine kada joj i ističe kazna.