Nakon što su ministri odbrane Turske i Velike Britanije potpisali memorandum o nabavci borbenih aviona Eurofighter, Berlin je nakon godina protivljenja dao saglasnost. Turska time obnavlja flotu i jača regionalni uticaj.
Nakon što je turski ministar odbrane Yaşar Güler prošle sedmice u Istanbulu sa svojim britanskim kolegom Johnom Healeyjem potpisao memorandum o razumijevanju koji otvara put Ankari da konačno postane korisnik višenamjenskog lovca Eurofighter Typhoon, više njemačkih medija objavilo je da je i Berlin, nakon dugogodišnjeg oklijevanja, aktivno podržao prodaju 40 aviona Turskoj. Ovom kupovinom Turska će obnoviti svoju flotu borbenih aviona i postati značajna regionalna sila.
Britanski i turski mediji izvijestili su da je sporazum potpisan tokom Međunarodnog sajma odbrane (IDEF 2025) održanog prošle sedmice u Istanbulu. Nedugo nakon toga, tursku nabavku Eurofightera odobrilo je i njemačko Savezno vijeće za bezbjednost (BSR). Prema sporazumu, 40 Eurofightera će biti sastavljeno u Ujedinjenom Kraljevstvu, dok će se ključne komponente isporučivati iz Njemačke.
Portparol njemačke vlade odbio je da komentariše ovu odluku, pozivajući se na povjerljivost rasprava unutar BSR-a. Podsjećanja radi, prethodna njemačka administracija više puta je blokirala prodaju Eurofightera Turskoj zbog zabrinutosti za demokratsko nazadovanje u toj NATO članici.
Tursko interesovanje za Eurofighter datira još iz 2022. godine, kada je Ankara pokrenula preliminarne pregovore s Velikom Britanijom i Španijom o kupovini 40 aviona koje proizvodi evropski multinacionalni konzorcij. Iako su London i Madrid vodili odvojene pregovore s Turskom, svaka prodaja mora biti odobrena od svih članica konzorcija, među kojima su i Njemačka i Italija.
Krajem 2024. tadašnji njemački kancelar Olaf Scholz dao je zeleno svjetlo za tehničke razgovore o prodaji, ali je u aprilu 2025. vlada predvođena SPD-om i Zelenima povukla izvoznu saglasnost nakon hapšenja gradonačelnika Istanbula i opozicionog lidera Ekrema İmamoğlua, što je Berlin okarakterisao kao „napad na demokratiju“. Time su pregovori privremeno obustavljeni.
Dolaskom nove koalicije CDU/CSU-SPD na vlast, njemačka pozicija postaje pragmatičnija. Savezno vijeće za bezbjednost odobrilo je nastavak pregovora i potvrđeno je da Berlin više ne blokira prodaju, iako zadržava pravo da proces zaustavi ako Turska nastavi s antidemokratskim praksama. Prema ocjenama političkih i vojnih analitičara, odobrenje ove prodaje odražava strateško usmjerenje njemačke politike ka pragmatičnom partnerstvu s Turskom unutar NATO-a, u trenutku ozbiljno narušene globalne bezbjednosti.
Turska želi ukupno 40 Eurofightera – 20 polovnih iz Velike Britanije i 20 potpuno novih, model Typhoon II. Vrijednost ugovora procjenjuje se na oko 4,5 milijardi eura i uključuje tehnološku podršku, dodatnu opremu te obuku pilota i tehničkog osoblja. Prema planu, prve isporuke očekuju se krajem 2026. godine, dok se puni operativni kapacitet planira do 2030. godine.
Ranija njemačka nevoljkost neutralisana je diplomatskim pritiskom partnera iz NATO-a, naročito članica koje učestvuju u Eurofighter programu i koje žele da ojačaju tržišnu poziciju tog aviona, posebno naspram američkog F-35 Lightning II. Eurofighter Typhoon se suočava s jakom konkurencijom zbog F-35, koji nudi stealth mogućnosti i naprednu avioniku, čime privlači sve više evropskih zemalja.
Zbog toga Eurofighter sve rjeđe dobija narudžbe, što povećava troškove proizvodnje i održavanja. Iako je Typhoon poznat po sposobnostima manevrisanja i višenamjenskoj upotrebi, nedostatak stealth karakteristika odbija potencijalne kupce. Kao odgovor, konzorcij ulaže u modernizaciju Typhoona II, s unaprijeđenim radarom, avionikom i borbenim mogućnostima.
Za Tursku, nabavka Eurofightera nije samo tehnička modernizacija, već i strateški odgovor na isključenje iz programa F-35. Nakon što je kupila ruski S-400, SAD je Ankari uvela sankcije i uskratila pristup F-35. U potrazi za alternativom, Turska se okrenula Eurofighteru, iako joj je početkom 2024. Vašington ipak odobrio prodaju F-16 Block 70.
Ministar Güler stalno ističe prednosti koje Typhoon donosi u odnosu na zastarjele F-16 i F-4, koji su i dalje u upotrebi, sve dok turski domaći stealth projekat KAAN ne zaživi do kraja decenije. Iako su američke letjelice dosad ispunjavale potrebe, promijenjeni odbrambeni ciljevi zahtijevaju naprednije mogućnosti. Typhoon nudi domet, brzinu i višenamjensku upotrebu, čime postaje značajan resurs turskih zračnih snaga u odvraćanju potencijalnih prijetnji.
Sa sposobnošću ostvarivanja nadmoći u zraku, preciznih napada i izviđačkih misija, Eurofighter Typhoon ispunjava trenutne turske potrebe, ali i nudi operativnu fleksibilnost za dugodometne i visokorizične misije. Prema ocjenama analitičara, turska nabavka Typhoona predstavlja ključni korak u redefinisanju nacionalne odbrane i jačanju strateške autonomije, ali i vojnu spremnost i diplomatsku poziciju Turske – kako u regionu, tako i unutar NATO-a.
