Može li se NATO suprotstaviti rastućoj prijetnji dronova iz Rusije?

Stručnjaci smatraju da je problem u tome što su NATO-ovi sistemi nabavke "još uvijek u 80-im godinama".

Ključno pitanje u Evropi nije samo da li je Moskva namjerno poslala dronove u zračni prostor NATO-a, već i šta vojni odgovor otkriva o dugoročnoj sposobnosti alijanse da se nosi s ovom rastućom prijetnjom.

Ako je ovo bio, kako Poljska vjeruje, namjerni test NATO-ove odbrane, za Rusiju je to bio izuzetno jeftin eksperiment, navodi se u analizi CNN-a.

Poljske vlasti su pronašle fragmente dronova Gerbera, napravljenih od šperploče i stiropora, koji se često koriste kao mamci. Ukrajinska obavještajna služba vjeruje da njihova proizvodnja košta oko 10.000 dolara po komadu.

Asimetrija troškova

U međuvremenu, NATO avioni koji su ih pokušali izbjeći bili su borbeni avioni F-16 i F-35 vrijedni više miliona dolara. Efektivna demonstracija sile, ali ona koja je vjerovatno koštala desetine hiljada dolara za gorivo i održavanje samo da bi se podigla sa zemlje.

"Asimetrija troškova ne funkcioniše", rekao je za CNN Robert Tollast, istraživač u londonskom istraživačkom centru za odbranu, Kraljevskom institutu ujedinjenih službi.

Nije da NATO ne može da se suprotstavi napadima dronovima velikih razmjera, rekao je.

NATO avioni su bili veoma efikasni u sprečavanju masovnog iranskog napada raketama i dronovima na Izrael prošlog aprila. Ali Tollast je tvrdio da troškovi takve odbrane, koje Izrael procjenjuje na više od milijardu dolara u tom slučaju, čine ovaj pristup neodrživim.

"Osnovni problem je što, prije Ukrajine, mnoge zapadne odbrambene tehnologije jednostavno nisu uzimale u obzir ovu asimetričnu prijetnju dronova", rekao je.

Ipak, konsenzus u rastućem sektoru vojne tehnologije je da su mnogi ljudi to razmatrali, ali mnoga ministarstva odbrane NATO-a se previše sporo prilagođavaju tome.

Zastarjele prakse

Stručnjaci smatraju da je problem u tome što su NATO-ovi sistemi nabavke "još uvijek u 80-im godinama".

Naveden je primjer MARSS-ovog presretača srednjeg dometa s vještačkom inteligencijom, dizajniranog za višekratnu upotrebu, s titanijumskim okvirom koji je opisan kao "u osnovi nož koji brzinom reže dolazeći dron".

"Rat u Ukrajini je efektivno stvorio dvobrzinski proces nabavke u Evropi", kaže Siete Hamminga, izvršna direktorica kompanije Robin Radar Systems sa sjedištem u Nizozemskoj.

Tehnologija kompanije Robin Radar se već široko koristi u Ukrajini i nedavno je ažurirana kako bi detektovala Shahede na udaljenosti od 12 kilometara.

Od 2022. godine, vlada Velike Britanije kupila je dronove za nadzor AR3 ove kompanije u vrijednosti od preko 350 miliona dolara za slanje u Ukrajinu.

Ranije ove godine, britansko Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (RAF) najavilo je da će usvojiti AR3 za svoj novi sistem za elektronsko ratovanje, StormShroud. Postoje i neposredni planovi za povećanje proizvodnje.

Utrka u naoružanju

Čak se i novoimenovano Ministarstvo rata SAD-a sada utrkuje u naoružanju dronovima i protivdronovim letjelicama.

U memorandumu iz jula, ministar rata Pete Hegseth upozorio je da američke jedinice nisu opremljene smrtonosnim malim dronovima koje moderno bojno polje zahtijeva.

Izložio je mjere za uklanjanje birokratije i izbjegavanja rizika kada je u pitanju nabavka dronova, uključujući "delegiranje ovlaštenja za nabavku i upravljanje dronovima s birokratije na naše ratnike".

Jedna od ključnih lekcija koje ljudi izvlače iz Ukrajine je da jednostavno eksperimentišu.

Rusija, prema procjeni ukrajinske odbrambene obavještajne službe iz jula, sada mjesečno proizvodi 5.500 jedinica svog ažuriranog ekvivalenta Shahedu, Gerana, kao i jeftiniju varijantu drona Gerbera u svojoj brzorastućoj fabrici u Tatarstanu.

Ovog mjeseca, po prvi put, Rusija je ispalila više od 800 dronova na Ukrajinu u jednoj noći.

Morten Brandtzaeg, izvršni direktor norveškog proizvođača municije i raketa Nammo, rekao je za CNN jutro nakon upada ruskih dronova u Poljsku da njegova kompanija radi na "većim količinama jeftinih raketa" kako bi "uskladila cijenu rakete s metom koju obaramo".

Nammo, sada jedan od najvećih proizvođača municije u Evropi, već je transformisan brzim naoružavanjem kontinenta.

Povećao je proizvodnju artiljerijske municije sa samo nekoliko hiljada granata godišnje prije invazije velikih razmjera na oko 80.000 prošle godine.

Također proizvodi raketne motore na čvrsto gorivo koji se koriste za lansiranje raketa zrak-zrak, ključnih komponenti za vrhunske sisteme protivvazdušne odbrane.