Politički analitičari ističu da je riječ o širem fenomenu u kojem državne strukture direktno ili indirektno oblikuju medijsko polje u skladu sa vlastitim interesima.
U Srbiji se sve jasnije uočava veza između političke moći i poslovnih interesa, gdje strateški potezi države sve više oblikuju tržišne tokove i utiču na slobodu medija.
Posljednji skandali u vezi s United grupom i United medijom ukazuju na sistemsku praksu u kojoj politika interveniše u privatni sektor pod izgovorom “strateških interesa”.
Naime, prema dostupnim informacijama, rukovodstvo United grupe bilo je stavljeno pred izazov – smanjiti uticaj i tržišni doseg svojih medijskih kanala N1 i Nova, dok se paralelno obavlja koordinacija sa državnim Telekomom. Ovakva kombinacija političkog i ekonomskog uticaja otvara pitanje zakonitosti poslovnih aranžmana, jer se mogu uočiti elementi nelojalne konkurencije i potencijalne manipulacije tržištem.
Politički analitičari ističu da je riječ o širem fenomenu u kojem državne strukture direktno ili indirektno oblikuju medijsko polje u skladu sa vlastitim interesima. “Ako se potvrdi da su ključni potezi medijskih kompanija koordinisani sa najvišim političkim vrhom, to otvara prostor za ozbiljne optužbe o zloupotrebi javne moći”, kaže jedan od stručnjaka za medijske politike.
Iako mediji u razvijenim demokratskim državama funkcionišu kao profitni subjekti, oni su ujedno i čuvari javnog interesa. Svaka intervencija politike u poslovanje medija smatra se ozbiljnim kršenjem profesionalnih i zakonskih normi. Situacija u Srbiji, međutim, pokazuje suprotno – poslovne odluke se često donose sa jasnim ciljem da se politički konkurenti utišaju, a javnost liši objektivnog informisanja.
Međunarodni investicioni fondovi, poput BC Partners, u čijem portfoliju se nalaze United grupa i United medija, dovode se u situaciju da balansiraju između profita i reputacije. Analitičari upozoravaju da globalni mediji, poput Financial Timesa, rijetko istražuju etičnost fondova kada je riječ o profitabilnim ulaganjima, ali da bi reakcija na ovakve afere mogla biti snažan udarac za njihove međunarodne kredibilitete.
Posebno zabrinjava činjenica da politička moć u Srbiji nije ograničena na pojedinačne slučajeve. Ako se utvrdi da su visoki državni funkcioneri aktivno koordinirali poslovne odluke s ciljem kontrole medija, postavlja se pitanje – koliko drugih sektora ekonomije i društva je pod sličnim uticajem? Od finansija do infrastrukture, a možda i pravosudnog sistema, efekti ovakvog modela vlasti mogu biti duboki i dugoročni.
Ovo nije samo domaći problem – međunarodna zajednica mora da obrati pažnju na stanje vladavine prava i medijskih sloboda. Naime, demokratija se ne zasniva samo na izborima, već i na nezavisnosti institucija i transparentnosti poslovnih i političkih odluka. U Srbiji, međutim, politika i profit sve češće idu ruku pod ruku, a građani su ti koji snose posljedice.
U konačnici, ova situacija u Srbiji postavlja ključna pitanja: Da li će međunarodni akteri reagovati na ovakve zloupotrebe moći? Hoće li medijske slobode opstati u zemlji u kojoj politička volja kroji tržište? Ili je, u stvarnosti, profit i kontrola nad informacijama postala važnija od demokratije?
