Ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i predsjednik BH Zelenih Sevlid Hurtić reagovao je na poruke pojedinih političkih aktera u Švedskoj koji zagovaraju rušenje džamija, ocijenivši ih kao ozbiljan oblik govora mržnje i prijetnju sigurnosti ljudi.
Poručio je da takve izjave ne mogu biti tretirane kao legitimni politički stavovi, već kao direktan udar na temeljna prava i slobode.
„To nije ‘mišljenje’. To nije ‘politički stav’. To je otvoreni govor mržnje i direktan napad na dostojanstvo, sigurnost i pravo ljudi da budu ono što jesu“, naveo je Hurtić.
Ukazao je i na historijsko iskustvo Bošnjaka, upozoravajući da ovakva retorika ima prepoznatljiv obrazac koji vodi ka dubljim društvenim podjelama i nasilju.
„Znam kako počinje. Počinje riječima, etiketiranjem, dehumanizacijom. Počinje pričama da je neka zajednica ‘problem’, da njeni simboli ‘smetaju’, da njihova vjera ‘nije poželjna’“, istakao je on.
Posebno je izdvojio slučaj bošnjačkog džemata u Örebru, naglašavajući da iza političkih poruka stoje konkretni ljudi koji se ponovo suočavaju s nesigurnošću.
„To nisu apstraktni ‘drugi’. To su ljudi. Porodice. Djeca. Ljudi koji su možda upravo od takvih ideologija pobjegli, tražeći sigurnost i mir“, poručio je Hurtić.
Najavio je da će u narednom periodu posjetiti ovaj džemat, kako bi pružio podršku i razgovarao sa članovima zajednice.
„Želim im pružiti podršku, saslušati ih i jasno pokazati da nisu sami“, naveo je ministar.
Upozorio je i da se ovakvi slučajevi ne mogu posmatrati izolovano, već kao test demokratskih vrijednosti u širem društvenom kontekstu.
„Jer ako danas šutimo na pozive da se ruše džamije, sutra ćemo šutjeti na napade na crkve, sinagoge, ljude drugačijeg imena, porijekla ili mišljenja“, upozorio je Hurtić.
Naglasio je da odbacuje mogućnost da ovakva retorika postane društveno prihvatljiva, te da neće ostati nijem na širenje straha i mržnje.
„Odbijam prihvatiti da je ovo ‘nova normalnost’. Odbijam šutjeti dok se pod plaštom politike širi strah“, poručio je.
Hurtić je zaključio da islamofobija ne predstavlja rješenje, već problem koji razara društva i produbljuje podjele, uz poruku da će nastaviti javno reagovati i pružati podršku ugroženim zajednicama.
