Prelaskom jedne od osnivača DEMOS, Spomenke Stevanović, u redove SNSD praktično je završeno višemjesečno osipanje stranke koju predvodi Nedeljko Čubrilović.
Tokom prethodnih mjeseci brojni funkcioneri DEMOS napustili su tu političku organizaciju i prešli u druge stranke vladajuće koalicije u Rs, čime je dodatno oslabljen njen politički kapacitet.
Slični potresi ranije su zahvatili i druge partije koje su godinama činile vladajuću koaliciju u ovom entitetu. Jedan od prvih primjera bio je DNS, koji se nakon dobrih izbornih rezultata 2018. godine raspao na više političkih frakcija. Iz ostataka te stranke nastali su DEMOS i NPS, koju vodi Darko Banjac.
Unutrašnjih podjela nije bila pošteđena ni Socijalistička partija, iz koje je kasnije formirana SPS pod vodstvom Gorana Selaka.
U političkim kuloarima već duže vrijeme kruže spekulacije da bi nakon opštih izbora u oktobru ove godine moglo doći do nove političke konfiguracije vlasti u Rs. Prema tim procjenama, ukoliko se poklope političke okolnosti i izborni rezultati, nova većina mogla bi biti formirana oko saradnje između SNSD i političkog pokreta koji predvodi gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković.
Izvori iz vladajuće koalicije tvrde da bi takav scenario mogao značiti i značajno smanjenje broja manjih stranaka u vlasti.
Prema tim navodima, SNSD bi u tom slučaju mogao odustati od dosadašnje prakse oslanjanja na manje partije koje su koaliciji donosile ograničen broj glasova, ali su u političkim pregovorima imale značajan uticaj.
Sagovornici iz političkih krugova navode da bi u takvom raspletu iz vlasti mogle ispasti pojedine manje stranke koje su godinama činile dio vladajuće koalicije, dok bi politički odnosi u Rs dobili drugačiji oblik.
Univerzitetski profesor i politički analitičar Drago Vuković smatra da ga ideja o mogućoj saradnji između SNSD i političkog pokreta Draška Stanivukovića podsjeća na političke rasprave od prije desetak godina, kada se govorilo o potencijalnoj koaliciji SNSD i SDS.
On navodi da je tada takvu ideju smatrao mogućom šansom za promjene u političkom sistemu, jer bi dvije najveće stranke, kako kaže, mogle smanjiti uticaj manjih političkih aktera koji često imaju značajnu pregovaračku moć unutar koalicija.
