Evropske države na granici s Rusijom pripremaju svoje bolnice za rat

Redakcija Mostar

Prema istraživanjima u Litvaniji, više od četvrtine zdravstvenih radnika vjeruje da bi u slučaju rata napustili zemlju. Manje od 40% ih je odlučno da ostane, a ostali još nisu sigurni.

Dok svijet s pažnjom prati sve veće tenzije na istoku Evrope, države koje se nalaze na samoj liniji NATO-ovog fronta sve više prilagođavaju svoj zdravstveni sistem za slučaj rata. Od skladištenja medicinskih zaliha i opreme, pa sve do opremanja medicinskih timova pancirnim prslucima i organiziranja vježbi za djelovanje u kriznim situacijama, pripreme su sve sveobuhvatnije, piše Politico.

Takav pristup posebno dolazi do izražaja u zemljama poput Litvanije, Latvije, Estonije i Poljske, ali i u Finskoj, Slovačkoj i Rumuniji. Nedavna sveobuhvatna vježba “Iron Wolf” u Jonavi, u srcu Litvanije, pokazala je koliko daleko su ove zemlje spremne ići u pripremi za eventualni oružani sukob.

Jonava, Litvanija: vježba kao upozorenje

Martyna Veronika Noreikaitė, iskusna litvanska bolničarka, sjeća se tog sunčanog majskog jutra kada je primila alarm. Dojavili su da se u školi u Jonavi, naselju od oko 30.000 ljudi, dogodila eksplozija. Noreikaitė i njene kolege, prvi na licu mjesta, zatekli su haos – dim, povrijeđene, vrištanja, zbunjene prolaznike.

“Kad sve to vidiš, sve znanje koje imaš jednostavno stane. Ne znaš šta da radiš, gdje da kreneš. To te izbaci iz ravnoteže”, ispričala je Noreikaitė.

Njen slučaj pokazuje koliko su ovakve vježbe važne. “Nakon nekoliko ovakvih vježbi, čovjek sve više zna šta radi u krizi. To pomaže da ostaneš pribran i da djeluješ efikasno.”

NATO-ov istočni bok u stanju pripravnosti

Nakon ruske invazije na Ukrajinu, sve više se priča o opasnosti da oružani sukob zahvati i zemlje NATO-a. “Nije više pitanje da li, nego kada”, rekao je Ragnar Vaiknemets, zamjenik direktora estonskog Zavoda za zdravstvo.

Njihov cilj je da zdravstveni sistemi u zemljama NATO-ovog istočnog krila, od Finske pa sve do Poljske, budu sposobni da se nose s velikim brojem žrtava, prekidima u snabdijevanju, ali i s napadima na civilnu infrastrukturu, poput bolnica.

Poljska: zdravstvo kao prioritet u odbrani

“Nijedna sektorska priprema nema smisla ako isključimo zdravstvo”, kazala je Katarzyna Kacperczyk, zamjenica poljskog ministra zdravstva. Poljska je to pitanje postavila visoko na listu prioriteta, posebno u svjetlu svojeg predsjedavanja Vijećem EU, kada je sigurnost postala središnja tema.

Skloništa, autonomija i oprema

U litvanskim, ali i estonskim bolnicama sve više se grade podzemni prostori, skloništa i nove operacione sale, u slučaju da redovni prostori postanu meta.

“Ne možemo dopustiti da bolnica ostane bez struje ili vode”, rekao je Vaiknemets, objašnjavajući da se instaliraju generatori i satelitski telefoni, ali i pripremaju alternativni centri za komunikaciju.

Neke zemlje, poput Estonije, razvijaju i pokretne medicinske jedinice – poljske bolnice koje se mogu postaviti blizu linije fronte i primiti veliki broj pacijenata.

Zalihe i logistika

Baltičke države svjesne su da, u slučaju rata, snabdijevanje medicinskim materijalom, hranom, kisikom i krvlju postaje najveći izazov.

Estonija je, primjera radi, uložila 25 miliona eura u zalihe opreme – ortopedskih pomagala, trauma setova i podveza. Latvija, poučena iskustvom COVID-19 krize, odlučila je da sve zdravstvene ustanove moraju imati tromjesečne zalihe lijekova.

Njihov cilj je da, u slučaju prekida linija snabdijevanja, mogu samostalno funkcionisati sve dok pomoć ne stigne.

Nedostatak kadrova i motivacija

Jedan od najvećih problema s kojim se sve ove zemlje suočavaju jeste manjak zdravstvenih radnika.

Prema istraživanjima u Litvaniji, više od četvrtine zdravstvenih radnika vjeruje da bi u slučaju rata napustili zemlju. Manje od 40% ih je odlučno da ostane, a ostali još nisu sigurni.

Noreikaitė, mlada bolničarka, nema porodicu ni djecu, pa vjeruje da će ostati. “Ako ostanem, mogu pomoći. Ako odem, šta ću učiniti?”

Njene estonske i letonske kolege svjedoče sličnim zabrinutostima. Mnogi zdravstveni radnici postavljaju jednostavna, ali presudna pitanja: Kako da ostavim porodicu na sigurnom? Kako da znam šta tačno trebam raditi u ratu?

Obuka i vježbe

Njihov odgovor na te dileme jeste sve više obuke.

U Estoniji se, pored vježbi, provodi i posebno osposobljavanje ljekara, medicinskih sestara i vozača saniteta za rad u uslovima rata, a sve to u saradnji s vojskom.

Litvanija organizuje forume, vježbe i obuke, ali i slanje ljekara u Ukrajinu, da na licu mjesta vide s čim se njihove kolege susreću.

“Tamo su povrede daleko teže, radi se o višestrukim amputacijama, opekotinama, povredama glave… To jednostavno nismo viđali u miru”, svjedoči Vaiva Jankienė, medicinska sestra koja volontira u Ukrajini.

Regionalni pristup

Njene tvrdnje potkrepljuju i svjedočenja da u Ukrajini nema jednostavnih povreda. “Ako radiš u Ukrajini, radiš sve odjednom. Više amputacija, opekotine, geleri, povrede glave… To su slučajevi koje u miru jednostavno nema.”

Takvo iskustvo pomaže zdravstvenim radnicima u Estoniji, Litvaniji i Poljskoj da shvate šta ih sve može čekati.

Mogućnost prekograničnih evakuacija

NATO-ov istočni bok sve više razvija planove i za prekograničnu pomoć. Ako, na primjer, Litvanija ostane bez kapaciteta, njeni pacijenti mogu se evakuisati u Poljsku, Njemačku ili Finsku.

Međutim, takvi planovi nose i svoj niz logističkih i organizacionih problema. “Ako u dvije sedmice trebate primiti 4.000 ranjenika, to više nije humanitarna pomoć, to postaje pravi vojni i logistički zadatak”, rekao je Jos Joosten, medicinski savjetnik pri Evropskoj službi za vanjske poslove.

Regionalni pristup i solidarnost

Njegov prijedlog jeste da EU razvije mehanizme za raspodjelu resursa, ali i da sve države članice trebaju da identifikuju svoj “kritični materijal”— sve od zavoja i hirurških instrumenata, pa do kisika i vakcina — i da odluče šta mogu staviti na raspolaganje drugima.

Poruka s terena

“Mi moramo imati sve pripremljeno, ali se, u srcu, nadamo da sve to nikada neće trebati. Ipak, moramo računati na sve opcije. Kriza nas nikada ne upozorava kada dolazi”, rekao je Vaiknemets.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.