Nedavni američko-izraelski vojni udari na Iran predstavljaju mnogo više od pukog pokušaja neutralizacije nuklearnog programa ili svrgavanja tamošnjeg režima. U pozadini ove eskalacije krije se kompleksna geopolitička i geoekonomska šahovska partija u kojoj je glavna, indirektna meta zapravo Kina, ocijenio je profesor međunarodnih odnosa sa londonskog Univerziteta Regent's, Neven Anđelić, gostujući u emisiji "Dan uživo" na televiziji N1.
Odgovarajući na pitanje da li se sukob mogao izbjeći pregovorima, profesor Anđelić ističe da s iranske strane vjerovatno nije postojala dobra volja, te da vrhovni vođa Ali Hamnei najvjerovatnije nije ozbiljno shvatio potencijalne namjere američke administracije. Proces zaoštravanja traje već dugo, podsjeća Anđelić, naglašavajući da je za vrijeme administracije Baracka Obame ostvaren značajan napredak u otvaranju Irana i olakšavanju sankcija. Međutim, dolaskom Donalda Trumpa na vlast prije osam godina, taj proces je naprasno suspendovan, što je dovelo do globalne radikalizacije i otvaranja brojnih frontova.
Slabljenje Kine kroz iransku naftu
Komentarišući zvanične zapadne narative o razlozima napada, londonski profesor je povukao snažnu paralelu s invazijom na Irak 2003. godine. Baš kao što se tvrdnjama iz Pentagona o oružju za masovno uništenje tada teško moglo vjerovati, tako i danas međunarodna javnost s velikom dozom skepse posmatra američka opravdanja. Stvarni razlozi su, prema njegovom mišljenju, ogromna prirodna bogatstva koja nisu pod kontrolom Sjedinjenih Američkih Država, te veliki globalni rivalitet sa Pekingom.
"Kina uvozi oko 80 posto iranskog izvoza nafte. Teško je utvrditi precizne detalje zbog režima sankcija, pa se ponekad kao porijeklo te nafte navodi Malezija ili Indonezija, ali uglavnom, Iran je vrlo bitan strateški partner Kine", objašnjava Anđelić.
On je podsjetio i na bilateralni sporazum između Pekinga i Teherana, vrijedan čak 400 milijardi dolara. Napadom na Iran i ugrožavanjem njegove stabilnosti, Sjedinjene Američke Države direktno udaraju na energetsku sigurnost Kine, s obzirom na to da su dva od tri ključna kineska izvora energenata (Venecuela i Rusija) već pod snažnim zapadnim sankcijama.
