"Je li to nije moderno, nije evropski, podići glas zbog mučenja i ubistva trinaestogodišnje N.Le lo, ili E. Parić i još više od 200 njihovih vršnjakinja i vršnjaka ubijenih u ovome gradu, a čije ubice mirno žive na području Rs".
Piše: Almasa Hadžić
Odustajanje zaštićenog svjedoka VS-6 od svjedočenja u procesu protiv vlaseničke četvorke Miroslava Kraljevića, Radenka Stanića, Maneta Đurića i Gorana Garića, još uvijek je tema među vlaseničkim Bošnjacima koji za ubistva svojih najbližih smatraju odgovornim, upravo, osobe protiv kojih je ovaj trebao svjedočiti.
Vlasenica je, naime, općina u kojoj je tokom agresije na BiH ubijeno najviše žena, prema nekim podacima njih oko 300, dok ih je kroz logore prošlo najmanje 700.
Svjedok VS-6, obzirom da mu većina Vlaseničana zna identitet, tvrde sagovornici Politicki.ba dobro zna ko je iz grupe optuženih, najprije, silovao, a potom i ubio B. Duraković, ko je danima silovao, a potom ubio djevojčice N. Lelo, E. Parić. i mnoge druge djevojčice koje su u to vrijeme bile učenice osnovne škole.
"N.Lelo je išla samnom u razred. Nju su danima vodili od jednog do drugog logora. Bio sam u to vrijeme u Vlasenici, zatvoren u kući s majkom kada se pronijela vijest da su ovu moju školsku drugaricu odveli u logor Pelemiš, da su je mučili u jednoj kućici neposredno pored logora.
Opet, jednog dana, dok su je vodili ulicom pored moje kuće, prema zatvorskom logoru gdje su svakodnevno mučene žene i djevojčice, primjetila je da je gledam kroz prozor i stavila mi je do znanja da me vidi", prisjetio se za Politicki.ba jedan od Vlaseničana koji je u nekoliko navrata svjedočio u Sudu BiH u procesima protiv optuženih za ratne zločine nad Bošnjacima Vlasenice počinjene 1992. godine
Patnje koje su prije mučkog ubistva preživjele N. Lelo, zatim B. Duraković i mnoge druge žene i djevojčice koje su mučene u Durakovića kući, u Policijskoj stanici, u Sušici i nekoliko drugih logora, do danas nisu dobile sudski epilog.
Vlaseničani tvrde da upravo VS-6 zna mnoge detalje o mučenima i ubistvima u logorima vlaseničkih žena i djevojčica, a posebno o ubistvu B. Duraković
"Kad na području Federacije neko ekserom zapara automobil sa srbijanskim registarskim tablicama ili neko dobaci pogrdnu riječ na račun LGBT populacije, na proteste izađe nevladina i hala i vrana.
Nadmeću se u izjavama osude, kako nevladine "borkinje i borci" tako i političari, ali zbog ubistva i mučenja nekoliko stotina žena, među kojima veliki broj maloljetnica u jednom malom bosanskom gradiću, evo 30 godina uporno se šuti.
Pitam je li to nije moderno, nije evropski, podići glas zbog mučenja i ubistva trinaestogodišnje N.Le lo, ili E. Parić i još više od 200 njihovih vršnjakinja i vršnjaka ubijenih u ovome gradu, a čije ubice mirno žive na području Rs" ogorčen je sagovornik Politicki.ba koji je svojevremeno, o zločinima počinjenim u Vlasenici svjedočio u Sudu BiH.
