Jevhen Meževij se trudio sakriti svoj bijes u nedjelju kada je vidio snimak Vladimira Putina, čovjeka koji je nadgledao deportaciju njegovo troje djece, kako posjećuje svoj rodni grad Mariupolj.
Četrdesetogodišnji samohrani otac jedan je od hiljada ukrajinskih roditelja čija su djeca oteta i prebačena u Rusiju od Putinove invazije prošle godine – prisilne deportacije koje su navele Međunarodni krivični sud da izda nalog za hapšenje ruskog predsjednika u petak, piše Guardian.
"Šta da kažem o Putinu u posjeti Mariupolju?", rekao je Meževij za Gardijan iz letonske prestonice Rige, gdje sada živi. "Volio bih da mu je pukla guma. On za mene nije niko i pola svijeta zna šta je on".
Meževijeva djeca su odvedena dok su ga 45 dana držali u zatvoru separatisti koje podržava Rusija. Za razliku od mnogih roditelja koji ne znaju gdje se nalaze njihova djeca, njegova porodica je ponovo okupljena, nakon što je preduzeo rizično putovanje preko granice da ih spasi.
Meževij je radio kao operater dizalice u predgrađu Mariupolja kada je Rusija izvršila invaziju u februaru 2022.
"Na dan invazije, čim smo počeli slušati granate, prve misli su mi bile na sina Matvija (13) i kćerke Svjatoslavu (9) i Aleksandru (7)", rekao je. "Bio sam na poslu i uzeo sam taksi pravo kući svojoj djeci. Proveli smo sljedećih nekoliko dana seleći se iz jednog skloništa u drugo, spavajući na napuhanim dušecima, bez vode i struje".
Mariupolj je brzo opkoljen i podvrgnut opsadi koju je Crveni krst opisao kao "apokaliptičnu".
"Išao sam svaki dan u bolnicu broj četiri, u Mariupolju, gdje sam mogao puniti naše telefone i power banke", prisjetio se Meževij. "Većina doktora je otišla. Bilo je samo nekoliko medicinskih sestara i doktora hitne pomoći. Neki volonteri su me nagovorili da se sa djecom preselim u bolničko sklonište. Soba je bila u lošem stanju, zbog višegodišnjeg zanemarivanja i neodržavanja. U zamjenu sam pomogao volonterima i medicinskim sestrama da nose tijela. Kada nam je ponestalo vreća za leševe i mrtvačnica je dostigla svoj kapacitet, samo smo ih nagomilali iza bolnice, jedne na druge".
Odsječen od svijeta i bez hrane, Meževij je uspio ostati u skloništu za bombe u bolnici do 17. marta, kada su ruske snage uz podršku čečenskih boraca probile odbranu grada. Probudio ga je sin i rekao mu: "Tata, na stepeništu su ruski vojnici…"
"Vojnici su nam rekli da imamo dvije opcije", rekao je Meževij. "Ili smo odmah otišli s njima ili smo mogli razgovarati sa Čečenima koji su dolazili za njima. Odlučili smo da idemo sa njima. Doveli su nas u Vinogradne, selo jugoistočno od Mariupolja, gdje su nas mladi ljudi u bijelim košuljama i značkama s natpisom "Volim Rusiju" pozdravljali i nudili pomoć. Tu smo ostali neko vrijeme, ali onda, jednog dana, nakon što su nas odveli na kontrolni punkt i pretresli, ruski zvaničnik je vidio nešto u mojim dokumentima".
Od 2016. do 2019. godine, Meževij je služio u ukrajinskoj vojsci u vojnoj bazi u Javorivu na zapadu zemlje. Znao je da je, nakon što su gradovi bili okupirani, ruska vojska krenula da traži i zatvarala bivše vojnike. Uniforme je bacio u pokušaju da ne ostavi traga o vremenu provedenom u vojsci.
Meževij je rekao da su mu ruski vojnici rekli: "Sad smo te uhvatili!". Predložili su mu da nađe dadilju za svoju djecu. "Pitao sam koliko dugo? A oni su rekli: 'Možda dva sata, možda sedam godina'".
Meževij je zamolio ženu koja živi u istom skloništu da pripazi na njegovu djecu dok ga vojska odvede u bazu na neke provjere. "Mislio sam da će me zadržati tamo nekoliko sati", rekao je, "ali ispostavilo se da će to biti mnogo duže".
