Ubistva Srebreničana kod Trnova snimana "za kućni arhiv"

Ubistvo na Godinjskim barama je jedna od mnogobrojnih crnih mrlja na obrazu Srbije, njenog tadašnjeg političkog i vojnog vođstva. Ali i sadašnjeg, koje negira zločin genocida počinjen "u ime srpstva" kako je to na suđenju u Beogradu priznao Slolbodan Medić Boca.

Piše: Almasa Hadžić

Još je jedan tužni julski datum na izmaku.

Tog 17. jula, prije 27 godina, na lokalitetu Godinjske bare kod Trnova, pripadnici jedinice "Škorpioni" iz Srbije, strijeljali su prethodno zarobljenih 6 srebreničkih muškaraca, a potom njihova tijela zapalili u jednoj od vikendica koja se nalazila u blizini mjesta njihove egzekucije.

Strijeljani su:Azmir Alispahić (16), Safet Fejzić (17), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25) koji su se kretali u "koloni smrti", izgubili u šumi, nakon čega su ih, navodno u šumama oko Han Pjeska, zarobili pripadnici "Škorpiona", a potom prevezli na Godinjske bare, gdje su ih likvidirali.

I ove godine na Godinjskim barama okupili su se preživjeli članovi porodica ubijenih, kao i mnoge majke Srebrenice – članice srebreničkih udruženja, gdje su se dovom prisjetile svih ubijenih, uz poruku da zločin nad nedužnim zarobljenicima iz Srebrenice nikad neće biti zaboravljen.

Druga je godina, kako na ovaj tužni julski datum na Godinjskim barama nema Nure Alispahić, majke ubijenog Azmira.

Umrla je u oktobru 2020. godine noseći na svojoj duši teške rane zbog gubitka svoje djece, od kojih je 1995. godine, samo dva mjeseca prije ubistva njenog Azmira, na Kapiji u Tuzli ubijen i njen sin Admir, a kćerka Magbula, nakon agresije, umrla od posljedica moždanog udara.

Kada je 01. juna 2005. godine na suđenju Slobodanu Miloševiću prikazan snimak na kome se vidi kako pripadnici jedinice "Škorpioni" na Godinjskim barama kod Trnova strijeljaju šestoricu Srebreničana, a koji su isto večer emitirale sve TV stanice u BiH i regionu, tada je majka Nura saznala kako je ubijen njen šesnaestogodišnji sin Azmir.

Iako je šaku njegovih koščica, pronađenih na Godinjskim barama, ukopala u mezarju u Potočarima dvije godine ranije, Nura nam je, dan nakon što je na TV-u vidjela snimak ubistva svog sina, kazala da ne postoji vaga koja može izmjeriti težinu boli majke dok gleda kako krvnici pucaju u leđa njenog nevinog djeteta.

Jedinica "Škorpioni" bila je samo jedna od nekoliko paravojnih jedinica formiranih u Srbiji još početkom srbijanske agresije na Hrvatsku, i to pod komandom Vojske Jugoslavije, što je na suđenju pripadnicima "Škorpiona" u Beogradu, priznao i komandant ove jedinice, osuđeni zločinac Slobodan Medić Boca.

"Škorpioni" su početkom jula 1995. godine, po naredbi beogradske "pretpostavljene komande", blagosiljani od strane crkvenih velikodostojnika, stigli u Bosnu i Hercegovinu, tačnije na Jahorinu gdje ih štab MUP-a Rs za komandovanje akcijom na Srebrenicu, sa potpisom tadašnjeg ministra Tomislava Kovača, raspoređuje u specijalnu brigadu policije pod komandom Ljubomira Borovčanina, kasnije osuđenog ratnog zločinca.

U jednoj od akcija u šumama oko Han Pjeska, "Škorpioni" su zarobili veću grupu Srebreničana u kojoj je, prema nekim iskazima, bilo oko 150 zarobljenika.

Na suđenju pripadnicima ove jedinice u Beogradu čulo se da je likvidacija šest Srebreničana na Godinjskim barama snimljena za "kućni arhiv" i da su je imali "samo odabrani pripadnici jedinice".

"Ne zaboravite da sam ja u svemu, najprije, Srbin, a onda ono drugo", riječi su kojom se na početku suđenja u Sudu u Beogradu 20. decembra 2005. godine Sudskom vijeću obratio Slobodan Medić, komandant "Škorpiona", poručujući da bi, da je znao da postoji još jedna kaseta na kojoj se vidi strijeljanje Srebreničana, onog koji ju je snimio i čuvao "ustrelio k'o zeca" .

Suđenju "Škorpionima" u Beogradu, prisustvovali su članovi porodica onih čije se strijeljanje vidjelo na snimku, među njima i Nura Alispahić.

Na pitanje sutkinje Specijalnog suda za ratne zločine Srbije da li je sposobna javno svjedočiti, Nura Alispahić, sa mjesta za svjedoke, udaljenog samo tri metra od mjesta gdje su sjedile ubice njenog Azmira, je odgovorila:

"Da sudijo, sposobna sam za svoje dijete i umrijeti u ovom sudu", nakon čega je potresnim riječima opisala stradanje Srebrenice i tragediju njene porodice.

Pera Petrašević, koji je pucao u leđa Nurinog sina, nakon Nurinog svjedočenja, zatražio dozvolu da se obrati sudu .

"Ja sam taj koji je učestvovao u egzekucijama... Ja sam bio vojnik i morao sam jer mi je bilo naređeno", kazao je Petrašević, izražavajući kajanje za ono što je uradio, našto mu je Nura uzvratila:

"Kako si samo mogao, pa on je bio dijete", poslije čega su Nuru izveli iz sudnice.

Šestorica pripadnika jedinice "Škorpioni" su osuđeni na dugogodišnje kazne zatvora.

Navodno, prvooptuženi, komandant jedinice Slobodan Medić Boca, nakon jednog izlaska iz zatvora na dopust, poginuo je u saobraćajnoj nesreći skupa sa svojom suprugom i sinom.