Piše: Almasa Hadžić
U zvorničkom selu Gornji Šepak, u samo 14 dana umrli su čuveni prijeratni
trgovac, i još čuveniji dugogodišnji šepački mutevelija i mujezin šepačke
džamije, prvi poslijeratni povratnik u ovo pitomo podrinjsko selo, hadžija Sakib Memić i njegova supruga
Fatima.
Umrli su, kažu njihovi najbliži „odjednom“, najprije Sakib, a samo dvije
sedmice poslije, za njim je otišla i njegova Fatima-hanuma.
Sve do dana svoje smrti hadžija Sakib Memić bio je adresa na koju su
dolazili i znani i neznani, novinari, razni mirovnjaci, predstavnici
međunarodne zajednice, na koju se dolazilo da se sazna istina, da se čuje
pravedan sud o nekom događaju.
Svraćalo se u Memića avliju kao u svoju, gdje bi Fatima-hanuma, iako u
godinama, ugošćavala i dočekivala svakoga,
uzgred pokazujući sorte cvijeća koje je
odgojila, ne propuštajući da kaže da je
svoja kuća najbolji rahatluk, posebno ako je blizu džamije.
„Nema većeg blagoslova nego imati kuću pored džamije“, pričali su nam
Memići u ramazanu 2019. godine, prisjećajući se 1997. godine i prvog
poslijeratnog dolaska u rodni Šepak i svoje tuge kada su vidjeli da je njihova,
uoči rata sagrađena džamija, bila srušena do temelja.
Nije se Sakib puno premišljao, kaže, već je tada, od Srbina koji je rat
proveo u njegovoj kući, zatražio da iseli, bez da pravi bilo kakav problem, što
je ovaj i učinio.
Domalo nakon čišćenja i opremanja kuće, Sakib i njegova Fatima nastavili
su živjeti u svome sve do dana svoje smrti.
„Mogao sam ja i u Tuzlu, i u Sarajevo, ali nisam htio. Hoću na svoje. Srbija
„pod nosom“ a ja se vratio, pitaju me je li me strah. Nije. Nisam se plašio
nikoga jer nikome ništa nisam uradio.
