U jednoj od akcija u šumama oko Han Pjeska "Škorpioni" su zarobili veću grupu Srebreničana iz poznate kolone smrti. Prema nekim tvrdnjama, oko 150 zarobljenika dovezeno je u okolinu Trnova, gdje su nakon dvodnevnog mučenja i likvidirani.
Piše: Almasa Hadžić
Ovaj tekst napisala sam 2007. godine. Bilo je teško, nepodnošljivo nalaziti se u prostoriji, samo koji metar dalje, od šestorice ubica srebreničkih mladića na Godinjskim Barama kod Trnova, a koji su, dok su ih ubijali, istovremeno snimali čin ubistva, kako bi, priznali su pred sudijama, imali snimak 2za kućnu upotrebu".
Ustvari, kako bi na kasnijim druženjima, pijankama, vjerskim slavama, snimak pokazivali kao dokaz o svom junaštvu koje će ih smjestiti u guslarske epove "da se pamti ko se borio za srpsku stvar" reći je jedan od njih.
Sjetih se ovog teksta slušajući laži Aleksandra Vučića, koji se, upravo ovih dan "bori za srpsku stvar" pokušavajući da lažima svijetu dokaže da se u Srebrenici, nije dogodio genocid, i da, naravno, u genocidu nisu učestvovali ni dolje pomenuti "Škorpioni" kojim je direktno zapovjedala civilna i vojna bezbjednost Srbije, pod komandom kasnije osuđenih ratnih zločinaca Jovice Stanišića i Frenkija Simatovića.
............................
... Kada je kao svjedok optužbe na suđenju šestorici pripadnika jedinice "Škorpioni" u Okružnom sudu u Beogradu, dvadesetčetverogodišnja Safeta Muhić iz Srebrenice zamolila sudiju da joj dozvoli da se okrene i vidi kako izgledaju ljudi koji su strijeljali njenog sedamnaestogodišnjeg brata Safeta Fejzića, u sudnici je nastao muk. Članovi sudskog vijeća su se samo nemoćno zgledali, nakon čega se Safeta okrenula i kroz suze upitala "kakvi ste to vi ljudi, ima li u vama išta ljudsko, šta vam je uradio moj brat pa ste mu onako krvnički pucali u leđa...".
Pred njenim pitanjem sjedili su, nekoliko mjeseci ranije uhapšeni Slobodan Medić, Aleksandar Medić, Pera Petrašević, Aleksandar Vukov i Branislav Medić, nekadašnji pripadnici rezervnog sastava antiterorističke jedinice MUP-a Srbije koji su period rata i sve do okončanja sukoba na Kosovu djelovali pod imenom "Škorpioni".
Sjedili su na klupi za okrivljene i to samo metar iza govornice predviđene za svjedoke za kojom se danima prije toga smjenjivala rodbina šestorice, na Godinjskim Barama kod Trnova, strijeljanih srebreničkih mladića, a zašto je postojao video snimak kao dokaz "borbe za srpsku stvar" njihovih egzekutorta.
Slobodan Medić poznatiji kao "Boca", komandant i glava porodice "Škorpiona" ni pomjerio se nije, kada ga je u lice pogledala Safeta Muhić.
Niti kada mu se suznih očiju obratila majka Nura Alispahić pitajući ga "zašto si to uradio"...Sjedio je "drčno" kako je to tokom suđenja za ubistvo ovih mladića, pred sudskim vijećem, često isticao, jer je on "srpski vojnik", "srpski veteran" jer on "nije pi..a“, „nije Branković već Obilić" itd, itd...
Ostali optuženi, osim Pere Petraševića koji je tokom suđenja, u nekoliko navrata isticao svoje kajanje zbog onog šta je učinio na Godinjskim Barama, uglavnom pokušavali su kopirati "dostojanstveno držanje" svog komandanta... Bili su upravo onakvi kakvim se u normalnom životu doima svaki zločinac: mirni i perverzno hladni u svakom trenutku spremni da zločin na isti način i ponove... Jer, kako su kazali sudiji, oni nisu činili zločine, oni su branili "srpsku stvar" i oni su ponosni jer su "srpski veterani"... !!!
A ko su ustvari ovi "srpski veterani"?!
"Okupili smo se 1991. godine kada su Tuđmanove ustaše krenule na srpski narod. Tada se formirala vojska republike srpske krajine, a mi smo, kao posebna jedinica bili zaduženi na zaštiti naftnih polja u području Đeletovaca. Nafta je u to vrijeme bio jedini izvor prihoda za našu vojsku. Iz početka nas je bilo stotinjak, a vremenom i do nekoliko stotina.
Djelovali smo pod nazivom Naftna industrija Krajine. Tek kasnije smo dobili ime "Škorpioni", deklamovao je biografiju svoje jedinice pred sudijama Vijeća za ratne zločine u Beogradu, optuženi Slobodan Medić.
Iako je nerjetko davao različite izjave o nastanku i djelovanju njegove jedinice, Medić nikada nije negirao dvije stvari: da su "čuvari nafte" iz Đeletovaca u Hrvatskoj od samog početka bili posebna jedinica Vojske Jugoslavije i da su čuvajući naftna polja, ustvari bili dio unosnog biznisa kojeg su u to vrijeme, za potrebe rata, kontrolirali Željko Ražnjatović Arkan, Jovica Stanišić i Frenki Simatović.
Bosanska javnost o zločinima jedinice "Škorpioni" dugo ništa nije znala. Tek kad je 2003. godine uhapšen Saša Cvjetan i suđen za zločine počinjene na Kosovu 1999. godine, isključivo zahvaljujući novinarima B92 iz Beograda i nedjeljnika "Vreme" biografija Škorpiona počela je polako curiti u javnost. I pokazala se zastrašujućom.
Pripadnici "Škorpiona", naime, od 1992. godine, pa sve do kraja rata u BiH 1995. godine, bili su elitna jedinica "za posebne namjene", odnosno za najgrozomornije zločine kojom je zapovjedala Služba državne sigurnosti Srbije. Osim ratišta u Hrvatskoj, posebno na Vukovaru, "Škorpioni" su, zajedno sa jedinicama Milana Ulemeka Legije, u nekoliko navrata išli u ispomoć jedinicama vojske Fikreta Abdića u Krajinu.
Početkom jula 1995.godine "Škorpioni" po naredbi Beograda dolaze u BiH, tačnije na Jahorinu gdje ih štab MUP-a Rs za komandovanje akcijom na Srebrenici, sa potpisom tadašnjeg ministraTomislava Kovača, raspoređuje u specijalnu brigadu policije za čijeg je komandanta tada postavljen Ljubomir Borovčanin.
U jednoj od akcija u šumama oko Han Pjeska "Škorpioni" su zarobili veću grupu Srebreničana iz poznate kolone smrti. Prema nekim tvrdnjama, oko 150 zarobljenika dovezeno je u okolinu Trnova, gdje su nakon dvodnevnog mučenja i likvidirani. Likvidaciju njih šest, snimili su za "kućni arhiv" kako se čulo na suđenju u Beogradu, a video snimak, pokazan je 2005. godine na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu.
Samo nekoliko dana nakon što je u Hagu objelodanjen video snimak egzekucije šestorice Srebreničana, u Šidu, Novom Sadu, Somboru, Sremskoj Mitorivici itd, krenula je prava potraga za egzekutorima sa snimka. U dva dana, uglavnom u svojim kućama, uhapšena su petorica "Škorpiona" među kojima i onaj koji se "za sve pitao", kako je to uporno ponavljano na suđenju u Beogradu, Slobodan Medić Boca.
Nakon izricanja presuda za zločin koji su počinili na Godinjskim Barama, "Škorpioni" su se samo sporadično spominjali, dok, prije desetak dana, nisu uslijedila nova hapšenja.
U Sremskoj Mitrovici, 19.oktobra, uhapšeni su Željko Đukić –Brko, Dragan Medić –Guljo, Miodrag Šolaja – Zicko i Dragan Borojević, pod optužbom da su 28. marta 1999.glodine u Podujevu u privatnoj kući u ulici Rahmana Morine broj 7 ubili 14 civila, od čega najviše djece.
Za ovaj zločin, 2003. godine već se sudilo Saši Cvjetanu, koji se trenutno nalazi na izdržavanju kazne i Dejanu Demiroviću koji je u to vrijeme već bio pobjegao u Kanadu.
Zločin se dogodio nakon što je specijalna jedinica, kako su tada izvještavali mediji "sastavljena od veterana rata iz Bosne i Hrvatske", naravno, na čelu sa Slobodanom Medićem Bocom, upućena na Kosovu.
Medić je, kako se čulo na suđenju Cvjetanu, odmah nakon dolaska u Podujevo, otišao na sastanak u komandu grada, dok su ostali "škoropioni" ostali u autobusima. Čim se on udaljio, ovi su u "potrazi za teroristima, ali i ratnim plenom" kako je kasnije svjedočio jedan od njih krenuli po okolnim kućama .
U dvorištu kuće Envera Durićija, u ulici Rahmana Morine br.7, čim su došli ubili su njegovog oca, majku, suprugu i četvoro maloljetne djece. Ovaj stravičan zločin, najprije se pokušao sakriti, ali su njegovi vinovnici, zahvaljujući najviše Fondu za humanitarno pravo iz Beograda, ipak, došli na sud.
Dugo vremena, zahvaljujući prijetnjama i ucjenama Slobodana Medića Boce, ostali akteri zločina u Podujevu uspješno su se skrivali od pravde. Medić je još u vrijeme suđenja Cvetanu, svjedocima otvoreno zaprijetio da će imati posla sa njim, samo ako se neko od njih usudi "procediti" da je u smaknuću porodice Durići i ostalih koji su se tu zatekli učestvovao i njegov brat Guljo....
No, kako je i Medić već zaradio 20 godina robije, njegov brat, ostao je nezaštićen. 19. oktobra negdje iza ponoći na vrata njegove kuće u Sremskoj Mitrovici zakucala je policija. Novinari koji su pratili suđenje Slobodanu Mediću i njegovoj grupi 2006. godine, sjećaju se brata mu Gulje kako se, čekajući da jedna od rasprava počne, u hodniku ispred sudnice br. 2, približio jednoj od srebreničkih majki prijeteći joj da će i ostatak njene familije završiti isto "kao i onih šesterica".
Srebreničanka se u strahu vratila nazad u grupu žena koje su stajale nekoliko metara od nje prešućujući šta joj se dogodilo. Nakon nekoliko dana kada se vratila u Tuzlu i ispričala šta joj se dogodilo na suđenju u Beogradu, upitana "pa kako je izgledao taj Medićev brat", samo je procjedila.
"Kao da je predamnom stajao sam đavo", kazala je.
