Sa svojim saborcima u misiji povratka, išao je u minska polja, svađao se s političarima kako onim iz Rs-a, tako i onim iz Federacije, galamio, često plakao, tukao se sa srpskom policijom, ali nije odustajao.
Piše: Almasa Hadžić
Navršilo se 12 godina od smrti Fadila Banjanovića Bracike, nezaboravnog lidera povratka u entitet Rs.
Iz ratnog i poslijeratnog života Bosne i Hercegovine, na razne načine odlazili su mnogi, ali osim odlaska boraca – heroja odbrane od agresora, malo ko drugi je, nakon smrti ostao upamćen i s toliko simpatija pominjan kao što je to legendarni Bracika.
U danu kad je stigla vijest o njegovoj smrti, mnogi su tek tada priznali snagu njegove ličnosti na putu ostvarenja ideje "svi na svoje", odnosno sprovedbe Aneksa-7 Dejtonskog sporazuma.
Jest da, u godinama njegove provedbe, tačnije borbe za povratak Bošnjaka i Hrvata u sela i gradove iz kojih su istjerani početkom agresije na BiH, nije bilo sve onako kako je Dejtonom planirano, ali za sve što je Bracika radio, osim "papira" kako je tada nazivao Aneks-7 i ogromne ljubavi, najviše je trebalo imati hrabrosti. A Bracika ju je imao.
Sa svojim saborcima u misiji povratka, išao je u minska polja, svađao se s političarima kako onim iz Rs-a, tako i onim iz Federacije, galamio, često plakao, tukao se sa srpskom policijom, ali nije odustajao.
Nije Bracikao krio da je imao podršku kantonalnih i federalnih institucija, posebno u počecima njegove misije. Nije krio i da je "svojim marifetlucima" kako je govorio, znao opčiniti "i komuniste i esdeaovce", ali i "strane hohštaplere", važno je samo, govorio je "da ide povratak".
I išao je.
Što je bilo do Bracike – on je uradio.
Danas su se na mezarju u njegovom rodnom Kozluku okupili Bracikini prijatelji, poznanici, komšije. Proučili mu fatihu, položili cvijeće i prisjetili se vremena u kome je Bracika imao samo jedan put – povratak u svoj rodni Kozluk.
Mezar Fadila Banjanovića danas je obišao i potpredsjednik entiteta Rs Ćamil Duraković, kao i mnogi Bracikini saborci na putu povratka, mahom Zvorničani.
