"Prema svim saznanjima brak Ajke Kurtalić i Bekte Bektašagića bio je izuzetno sretan. Kazivanja njihovih rođaka, a i zapisi do kojih sam došao govore da su izrodili sedamnaestoro djece. Ista kazivanja govore da ih je tek devetero ostalo živo".
Piše: Almasa Hadžić
Ništa tako srčano nije dočaralo život jedne bosanske mahale, njenih adeta, snažnih ljubavi, dertova,tuga i radosti, čežnji koje je zapamtilo vrijeme druge polovine 19. vijeka, kao što je to sudbina ljepotice Ajke Kurtalić iz tuzlanske mahale Mejdan i dvojice, u to vrijeme, čuvenih tuzlanskih momaka Mustafe-Muje Mulajašarevića i Bekte Bektašagića, zaljubljenih u ovu mejdansku ljepoticu.
I da nije genijalnog hroničara Mejdana, Muhameda Katanića, zaljubljenika u Tuzlu, posebno u mejdansku mahalu u kojoj je rođen i odrastao, teško da bi šira, pa i ona tuzlanska javnost saznala šta je to inspirisalo narodnog pjesnika da riječima dočara jednu veliku ljubavnu priču koja je opisala i sretne i tragične junake poznate sevdalinke "Mujo Đogu po Mejdanu voda".
"Narodni pjesnik svojom genijalnošću uspio je ljubav mladih ljudi izraziti stihom čime je udario trajni pečat na jedno vrijeme i život u tom vremenu. Baš taj život je maštovitiji od bilo čije maštarije, nepredvidiv i teži od svih ljubavnih rana. Zbog toga se ova pjesma i održala gotovo dva vijeka. Vremenom je postala narodnom, a to znači od naroda za narod i trajat će još dugo", piše Muhamed Katanić u svojoj knjizi "Zapis o jednoj tuzlanskoj sevdalinki 'Mujo Đogu po Mejdanu voda'".
Muhamed Katanić, po zanimanju mašinski inžinjer, dugo već u penziji, izdanak jedne od najopjevanijih tuzlanskih mahala kakav je Mejdan, u razgovoru za Politicki.ba, ispričao nam je da bi, još dok je bio dijete, kad bi mahalom neko zapjevao pjesmu "Mujo Đogu po Mejdanu voda", često ostao zapitan o stvarnim junacima ove pjesme – Muji koji s nakićenim đogatom prolazi mejdanskim sokacima i Ajki koja bi ga "gledala sa čardaka".
"Junakinja ove pjesme je Ajka Kurtalić, rođena 1854. godine u Beogradu, koja je s nešto manje od deset godina sa ocem Smajilom i majkom Adilom rođenom Čerkezović, nakon progona muslimana iz Srbije, stigla u Tuzlu.
Ispod same Mejdanske džamije kupili su kuću čardakliju i tu su živjeli. Ajka je, prenosilo se, vremenom stasala u prelijepu, namli djevojku čije su srce pokušali osvojiti mnogi momci iz najpoznatijih tuzlanskih familija.
Predanje govori da se posebno isticao Mujo Mulajašarević, koji je sa nakićenim đogatom, često znao prolaziti Mejdanom, posebno obilaziti oko Kurtalića čardaklije, što je, ustvari i inspirisalo narodnog pjesnika da to opiše najljepšim stihovima.
Prema predanju, samo su dvojica tuzlanskih momaka došla u sferu Ajkinog interesovanja, upravo taj Mujo Mulajašarević i Bekto Begtašagić.
Iako je Bekto bio njena "tiha patnja" predanje govori da je otac odlučio da Ajku uda za Muju, koji je bio iz bogate porodice nastanjene u tadašnjoj Šehovoj mahali u Tuzli", opisuje Katanić sudbinu Ajke Kurtalić sa Mejdana koju je, kaže, ispisivalo, pamtilo i pronosilo vrijeme sve do dana današnjega.
Brak Muje Mulajašarevića i Ajke Kurtalić, nije trajao dugo. Govorilo se da zbog Mujine nesnosne ljubomore koja je u njegovoj glavi stvarala pakao "brak za koji je živjela tuzlanska kasaba" okončan je nakon nekoliko mjeseci", zabilježio je u svojoj knjizi Muhamed Katanić.
Mujina ljubomora, naime, učinila je Ajkin život nesnosim i ona se vratila u kuću svojih roditelja, da bi se, nakon izvjersnog vremena, udala za Bektu Bektašagića, za koga joj je "srce udaralo" i prije nego što su je roditelji udali za Muju Mulajašarevića.
"Bekto Bektašagić živio je u Kazan mahali i bio je mujezin Poljske – Turalibegove džamije. Pričalo se da se, nakon što se Ajka udala za Muju, Bekto potpuno posvetio vjeri, ali da nikad nije mogao preboljeti Ajku, niti je gubio nadu da će jednoga dana ona biti njegova.
Kad je Bekto došao da prosi Ajku, nakon što je propao njen brak s Mujom, jedini uslov njenih roditelja da blagoslove taj brak bio je da Bekto i Ajka žive na Mejdanu u njihovoj kući.
Premda je i Bekto poticao iz veoma ugledne i bogate begovske porodice, iz ljubavi prema Ajki, prihvatio je da se nastani na Mejdanu u Ajkinim dvorima", bilježi Muhamed Katanić.
U podugom, veoma inspirativnom razgovoru za Politicki.ba, Katanić nam je ispričao kako je obišao sve moguće arhive tražeći zapise o porodici Ajke i Bege Bektašagića, Muje Mulajašarevića, o vremenu kada su Ajkini roditelji prognani iz Beograda u Tuzlu.
"Bilježio sam svaku moguću riječ starih stanovnika Mejdana, mahom potomaka Ajke i Bekte Bektašagića, a sve da bih više saznao o razlozima zbog kojih je narodni pjesnik opjevao život mejdanske ljepotice Ajke Kurtalić.
Prema svim saznanjima brak Ajke Kurtalić i Bekte Bektašagića bio je izuzetno sretan. Kazivanja njihovih rođaka, a i zapisi do kojih sam došao govore da su izrodili sedamnaestoro djece. Ista kazivanja govore da ih je tek devetero ostalo živo", ispričao nam je Katanić.
Na pitanje šta je to što je ovog poznatog Tuzlaka nagnalo da istražuje legendu o Ajki i Bekti Bektašagić, odgovara da je to, upravo, njegov Mejdan.
"To je djetinjstvo koje je moja generacija živjela na mejdanskim ulicama i sokacima, gdje smo odgajani da poštujemo, pazimo jedni druge, da se sjećamo vrijednosti onih kojih nema i da cijenimo dobro u ljudima koji su tu.
Priču o Ajki i Bekti i o pjesmi "Mujo Đogu po Mejdanu voda" koja je opisala Mujino udvaranje lijepoj Ajki čuo sam još kao mlad.
Onda, moj prijatelj Rifat Begtašagić, koji je Ajkin i Bektin unuk, ispričao mi je neke detalje o životu svoga djeda i nane.
I ja sam to morao zapisati. Pa oni su naša historija. U ovoj zemlji Bosni kamen kad prevrneš naći ćeš historiju. Mora se skinuti prašina sa naših historijskih biljega, a ova ljubavna priča, opjevana u pjesmi "Mujo Đogu po Mejdanu voda" jeste naš biljeg.
Historija je i to da je Mujo, prvi Ajkin muž, nakon što ga je Ajka ostavila, sa svojim ocem Ragibom i bratom Ibrahimom, napustio Tuzlu i odselio u Tursku. Nakon dugo vremena, stigla je vijest da je izgubio pamet i da je sam sebi presudio.
Nakon što je pročitao knjigu "Zapisi o jednoj tuzlanskoj sevdalinki", Nedžad Salković, naš poznati interpretator sevdalinki, čiji je glas na nezaboravan način dočarao radnju sevdalinke "Mujo Đogu po Mejdanu voda", rekao mi je da je suzama završio njeno čitanje", ispričao je za Politicki.ba Muhamed Katanić.
Prikupljanju podataka i pisanju knjige "Zapis o jednoj tuzlanskoj sevdalinki 'Mujo Đogu po Mejdanu voda'", kaže Muhamed, osim korištenja podataka iz nekoliko domaćih arhiva, imao je i značajnu podršku svog prijatelja, tuzlanskog pisca Saliha Straševića.
"Ajka i Bekto Bektašagić umrli su tokom Drugog svjetskog rata. Ukopani su u mezarju Golo Brdo. Zahvaljujući, prije svega, njihovom unuku, sada već osamdesetpetogodišnjem Rifatu Bektašagiću, ove godine u februaru, mezari su im obnovljeni, stari nišani su zamijenjeni novim, uredili smo okolicu mezarova kako i dolikuje našoj tradiciji", navodi Katanić.
Muhamed Katanić je, inače, autor knjige "Iz prošlosti Tuzle i Mejdana", zatim knjige "Mejdan i njegovi ljudi" - pravih istraživačkih bisera historije Tuzle, koji, osim o Tuzli i njenom nastanku i razvoju, govore o njenim stanovnicima, njihovim uspjesima, poznatim tuzlanskim familijama, njihovom porijeklu, jednako o "malim" i o "velikim" ljudima, pričama i legendama po kojima se pamte itd.
Riječ je, naime o čovjeku koji je i sam istinski biljeg tuzlanske čaršije, njene kulture, običaja i gospodstva kakvo su od nastanka rađale poznate tuzlanske mahale.
A Mejdan je jedna od njih.
