"Došao sam iz Banja Luke i vidio postavljene bilborde s natpisom: 'Mi nismo genocidan narod'. To je jedna od najtežih samooptužujućih rečenica koju sam ikad čuo", kazao je postavljajući sasvim logično pitanje zašto to neko sebi radi.
Piše: Almasa Hadžić
Foto: Ahmet Bajrić-Blicko
Da je jedna promocija knjige mnogo više od pukog predstavljanja njenog sadržaja, pa makar to bila i knjiga "Svjedok genocida" za koju je njen autor Roy Gutman dobio Pulicerovu nagradu, pokazalo se sinoć u Tuzli gdje je promociji iste prisustvovalo nekoliko stotina osoba.
Srdačan susret Gutmana sa ratnim gradonačelnikom Tuzle Selimom Bešlagićem, podsjećanje na vrijeme kada je svaka istinita informacija koju je novinar tada mogao dobiti našla mjesto u najpoznatijim svjetskim medijima, ne samo da je uzburkala emocije starih poznanika i prijatelja, već i riječi zahvale za sve ono što su, u ime istine, radili i jedan i drugi.
Prijatno je bio iznenađen da će jedan od promotora njegove knjige biti prof. dr. Elmir Jahić, ljekar u ratnoj bolnici u Sapni, koga je Gutman sreo tokom 1995. godine
Jedno, također, od prijatnih iznenađenja Royu je priredila mlada Amina Hadžić, studentice Filozofskog fakulteta u Tuzli.
Prišla je Gutmanu sa željom da joj potpiše knjigu i kazala mu da dolazi iz Kozluka, mjesta iz koga je 1992. godine, put Mađarske, vozom Državne željeznice Srbije, deportovano oko 1.800 Bošnjaka, a o čemu je Gutman napisao jedan od izuzetno značajnih tekstova čiji su navodi, kao dokaz, poslužili na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu.
Roy je odjednom zastao, sav ozaren interesujući se da li su se Bošnjaci vratili u svoj Kozluk, našto mu je Amina potvrdno odgovorila.
"Rekao mi je da mu je drago zbog toga i da je impresioniran ljudima koji su, unatoč svim nedaćama rata, odlučili da se vrate tamo odakle su protjerani. Pitao je kako su danas ljudi tamo, da li su sretni, kako izgleda mjesto. Vodili smo ugodan razgovor", napisala je Amina Hadžić na svom Facebook profilu, čiji se otac kao dvanaestogodišnjak, skupa sa svojim roditeljima 1992. godine našao u vozu među deportovanim Bošnjacima iz Kozluka.
Iako sam sa strane posmatrala razgovor Amine i Roya Gutmana, nakon završetka promocije, svojim karakterističnim osmijehom zadovoljstva, Roy mi je rekao "zamisli, na promociji je bila i djevojka iz Kozluka. Pa divno je čuti da su se ljudi tamo vratili".
Sinoćna promocija knjige "Svjedok genocida" u Tuzli, pored svega što smo čuli od njenog autora i od promotora, bila je svojevrsno mjesto susretanja Gutmana sa osobama koji su bili akteri ratnih događaja o kojima je pisao.
Ne malo je bio iznenađen kad mu je prišao Muharem Sinanović, u narodu poznatiji kao Hadžija Šiško, čovjek koji je u zoru 3. juna 1992. godine sa grupom svojih komšija uspio osloboditi oko 400 zatočenika logora Liplje, čiji je horor Gutman, također, opisao u svojoj sinoć promoviranoj knjizi.
"Gdje su sada zatočenici logora, kako žive, kako žive zlostavljane djevojke i žene s kojima sam 1992. godine razgovarao. Drago mi je da ste se vratili u svoje mjesto, čime se bavite", upitao ga je Roy, našto mu je Hadžija Šiško odgovorio da se "bavi životom" i da se "nimalo ne žali".
Roy nije krio zadovoljstvo što je sreo i Nedžada Avdića iz Srebrenice, koji je sa svojih 17 godina preživio strijeljanje u selu Petkovci.
Obzirom da je u vrijeme pada Srebrenice boravio na prostoru Tuzle, obilazio mjesta oko Sapne gdje su danima nakon proboja "kolone smrti" izlazili preživjeli, da je među prvima saznao za masovna strijeljanja na prostoru Zvornika, kao i da postoje osobe koje su preživjele strijeljanje, pojava Nedžada Avdića kod njega je izazvala posebne emocije.
Vraćajući sjećanje na vrijeme, događaje i ljude kada je nastajala njegova knjiga, Roy Gutman nije propustio da kaže da je Bosna, ipak, danas mnogo drukčija, ljepša i da vjeruje u njenu budućnost, bez obzira na sve neprilike koje je prate.
Ono po čemu će, posebno, biti upamćeno njegovo sinoćno gostovanje u Tuzli, gdje su ga prisutni dočekali gromoglasnim aplauzom, bilo je njegov osvrt na jučerašnji prolazak kroz Banja Lukcu, gdje se sjetio vremena kada se iz ovog grada, raznim bespućima "izvlačio" tri dana, a potom razočarano poručio:
"Došao sam iz Banja Luke i vidio postavljene bilborde s natpisom: 'Mi nismo genocidan narod'. To je jedna od najtežih samooptužujućih rečenica koju sam ikad čuo", kazao je postavljajući sasvim logično pitanje zašto to neko sebi radi.
Promociji knjige "Svjedok genocida" prisustvovala je i bosanskohercegovačka filmska rediteljica Jasmila Žbanić.
Kraj promocije, inače, bila je prilika da se mnogi lično zahvale Gutmanu, pozdrave ga, fotografišu se sa njim...
Kako je to izgledalo sinoć u Tuzli najbolje pokazuje objektiv našeg fotoreportera Ahmeta Bajrića Blicka.
