Početna/Politika/Reportaža

Na vijest o smrti Sakiba Smajilovića: Hvala ti Sake što si bio novinar-insan

Neka je rahmet duši Sakiba Smajilovića iz Srebrenice, svojevrsnog biljega ovog, nekad, gospodskog grada, u kome, kako napisa književnik i profesor Mirsad Mustafić "srebreničko ratno prokletstvo nema kraja".

Piše: Almasa Hadžić



Otišao je još jedan novinar. Kažem, otišao, jer teško je jezikom priznati da je umro Sakib Smajilović, novinar iz Srebrenice, čovjek kojega su, čini mi se, sve kolege, koje su ga poznavale, voljele i uvažavale.

Jednostavno jer je bio Insan, pa onda novinar koji nije znao šta je zavist i kolegijalna netrpeljivost.

Poseban je bio naš Sake ili Daidža kako su ga mnogi zvali.  

...U Međeđi ratni Radio Zvornik. Kaže Hasan, važno je da je Sake tu, ova djeca će uz njega učiti zanat. Zna on šta je Radio, zna mjeru, posebno u ratu, a zna i s tom omladinom, veli Hasan...

Bitke, ofanzive, pogibije, granatiranje radija, ali Sake ne odustaje. Ne odustaju ni Zijo, Muhamed, Hatka, Nermina, Šiško, Nurdin...

Važno je da je Sake tu.

...Ustane ujutro prvi "potpiri vatru u šporetu" veli, nanijeli su drva, rat je, druga su pravila, valja preživjeti dan.

Kad bi dobio slobodno, do Tuzle, kao i većina, išao bi pješke, nekad, ako se posreći i vojnim vozilom, traktorom.

I nikad mrzovoljan. Ponekad, kad ratna neimaština stegne, prikriveno tužan, ali uvijek dostojanstven, kako i priliči čovjeku "od loze" kakvi su Smajilovići iz srebreničkog Toholjaka.

Teško je danas sjetiti se svih zajedničkih zadataka koje je "stara garda" tuzlanskih novinara, bez obzira kojoj redakciji da su pripadali, zajednički odrađivala. Među njima, naravno i naš Sakib.

I šta god da je radio, gdje god da bi smo se našli, posebno kad bi nas neki zadatak odveo u Podrinje, Sakib se godinama vraćao svom bratu Kjašifu i potrazi za njegovim posmrtnim ostacima.

Pitao je nekadašnje zvorničke kolege, Srbe, šta znaju o Kjašifovoj sudbini, ali su se, ispričao mi je, tačno prije mjesec dana, uglavnom snebivali pred njegovim pitanjima, govorili da ne znaju, da nisu ništa čuli itd. Jedan je, doduše, pretpostavio da "ako Kjašif nije bačen u krečanu u Malom Zvorniku, onda je sigurno u grobnici na Kazanbašči".

I, tačno, Kjašifovo tijelo je pronađeno na Kazanbašči.

U danu identifikacij Kjašifovih posmrtnih ostataka, primjetna je bila Sakibova teška bol, ali i olakšanje da će duša njegovog brata, konačno, naći smiraj.


Ubrzo je nastala i njegova knjiga s očekivanim naslovom: "Ko će javiti: ubijen novinar".

...Tačno dva dana, pred ovaj ramazanski Bajram, zove me Sake.

Velim, u taksiju sam, nazvat ću te kad dođem kući, je li šta hitno, pitam.

"Ma nije, 'nako nazvao" kaže.

Javim mu se kroz jedno pola sata. Pričamo o svemu i svačemu, pita "sluša li Huso", smijemo se kao i uvijek kad stari prijatelji razgovaraju. Pita on mene "kako s ramazanom", a i ja njemu postavljam ista pitanja.

"Ma dobro, k'o leptir sam, začas dan prođe, uvečer teravija, malo s narodom popričam, milina", veli i dogovorismo se kad se vratim s puta na koji sam sutra dan kretala, da se nađemo u Tuzli na kafi "pa da zovnemo i Vehida i Blicka", veli.

Dogovoreno!

Poselamismo se, a da ni slutili nismo da je to  naš posljednji razgovor.


Šalje mi jutros poruku Alija iz Srebrenice, kaže "jesi li čula preselio Sakib Smajilović". Ne mogu da vjerujem.

Vidim novinar Marinko Sekulić Kokeza, svojevrsni hroničar Srebrenice, prijatelj i dugogodišnji kolega Sakibov, u rubrici "Odlazi nam raja" objavio informaciju o Sakibovoj smrti.

Javim se Kokezi, a on  sav "ubijen" odgovara mi.

"Ne mogu sebi da dođem. Puno smo hljeba zajedno podijelili i pojeli".

Znam kako se osjeća. Bili su nerazdvojni, zajedno živjeli Srebrenicu i njenu muku.

Hvala ti dragi Sake, za svo prijateljstvo i kolegijalnost tokom dugih godina  poznanstva.

Hvala ti što si bio čovjek kakvog je svako volio sresti.

Neka je rahmet duši Sakiba Smajilovića iz Srebrenice, svojevrsnog biljega ovog, nekad, gospodskog grada, u kome, kako napisa književnik i profesor Mirsad Mustafić "srebreničko ratno prokletstvo nema kraja".


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.