Početna/Politika/Reportaža

Na današnji dan prije 29 godina poginuo je poseban čovjek

politicki.ba

Kad je, na današnji dan 1994. godine, prilikom jedne ratne akcije, poginuo, Tuzla i cijela regija skoro da su zašutjeli.

Piše: Almasa Hadžić


Navršilo se 29 godina od pogibije šejh Mehmed ef.Hafizovića komandanta jedinice "Šejh Kaimija" pri Prvoj muslimanskoj brigadi 2. Korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Šejh Mehmed-efendija spadao je među one harizmatične borce i ratne komandante, među ljude koji vam, kad ih sretnete, uljepšaju dan, a blagost izgovorenih riječi izvadi iz najdublje tegobe, otjera od vas ružne misli, pomogne da savladate tugu zbog gubljenja članova porodice, prijatelja.

Jednostavno, bio je poseban čovjek.

Iako sam ga upoznala mnogo prije agresije, tek sam u teškom vremenu borbe za opstanak Bosne i Hercegovine, pogibija, razaranja, tuga za koje se mislilo da ih se ne može savladati, shvatila o kakvoj ličnosti se radi.

Ne sjećam se koji je mjesec bio, ali znam da je to bilo u prvoj godini agresije, da je bilo izuzetno hladno i da se u Sapni pronijela vijest da je stigao Šejh Mehmed ef. Hafizović, imam iz Malog Zvornika u Srbiji, inače, predratni glavni imam Valjevsko-kolubarsko-užičkog regiona.

Uspio je, preko Mađarske i Austrije, a potom posebnim kanalima, s porodicom doći u Tuzlu i samo koji dan nakon što je našao smještaj za porodicu, stigao je u Sapnu kako bi se pridružio borcima Armije RBiH.

Poseban je čovjek bio Šejh Mehmed kako smo ga inače svi zvali.

Znao je sresti pripita vojnika, pa kad bi se vojnik unezgodio "gdje baš Šejh da sad naiđe" on bi se nasmijao uz konstataciju da zna da mu se "omaklo" i da je čuo da "borca kao što je on nadaleko nema".

Pamtim ga sa jednog iftara u čuvenom Hap-vodu, čiji se ratni podvizi, a i nestašluci i danas prepričavaju, a koga su, mahom, činili tek svršeni zvornički srednjoškolci i gradski mangupi.

Na postiftarskom sjelu i priči, jedan od "hapovaca" pita Šejha hoće li kod Allaha bar malo biti pribrani i oni koji vole da ponekad "cvrknu koju", a Šejh, praveći se da nije čuo pitanje, poče kazivati o Allahovoj nagradi za sve one koji se bore za svoju državu, svoju vjeru, svoj toprak.

"Nismo samo mi što klanjamo i postimo mudžahidi, svi koji se iskreno bore za svoju državu, za ovu našu lijepu Bosnu, mudžahidi su. Allah će pomoći iskrenim borcima", odgovori mu Šejh.

Nakon te večeri, pričalo se da je šest "hapovaca" ostavilo se svega što se kosi sa ponašanjem pravog vjernika, pa i onaj što je volio da "ponekad cvrkne koju".

Bilo je to, možda dva, tri mjeseca, prije Šejhove pogibije, kad smo, negdje u akšamsko doba, vraćajući se iz Sarajeva, nas nekoliko, svratili u Ravne kod Kladnja gdje je bila komanda jedinice "Šejh Kaimija".

U kući u kojoj su se nalazili, sve sija od čistoće. Šejh, kao i obično, nasmijan, susretljiv, nudi kiselo mlijeko da nas počasti.

Nismo mogli zamisliti da je to naš posljednji susret sa Šejh Mehmed ef. Hafizovićem, dervišom nakšibendijskog tarikata, komandantom jedinice "Šejh Kaimija", čovjekom pred kojim niste mogli biti tužni i u najtužnijim prilikama.

"Allah je htjeo da tri dana uoči pogibije, džumu, skupa sa grupom prijatelja, klanjam u Ravnama u sjedištu Šejhove jedinice.

Poselamili smo se, ne znajući da je to naš  zadnji ovozemaljski susret", kazao je za Politicki.ba Edib Kravić, šejh nakšibendijske tekije u Tuzli, koga smo, skupa sa grupom derviša, danas zatekli na putu prema Kraljevićima u Sapni u čijoj tekiji je povodom godišnjice smrti šejh Mehmed ef. Hafizhovića, upriličen tevhid i zikr.

Šejh Mehmed ef.Hafizović rođen je u Potočarima kod Srebrenice 1957. godine.

Kad je, na današnji dan 1994. godine, prilikom jedne ratne akcije, poginuo, Tuzla i cijela regija skoro da su zašutjeli. 

Njegovi derviši, kabur u koji je spušteno njegovo tijelo, zagrnuli su rukama.

U Srebrenici mu je, inače, poginuo otac i mnogobrojni članovi uže i šire familije.  

Iza njega ostali su majka, supruga, dvije kćerke i sestre.

Nakon smrti šejh Mehmed.ef Hafizović odlikovan je najvećim ratnim priznanjem značkom "Zlatni ljiljan".



Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.