"Još samo da se napravi mejtef i džamija je završena", reći će nam, Stojan Marić, privatni poduzetnik, upravo pristigao iz Dubrovnika, gdje inače živi, objašnjavajući nam da se i on i svi mještani koje "porodična loza veže za Koteze" bez obzira kojoj vjeri da pripadaju, raduju završetku gradnje džamije.
Piše: Almasa Hadžić
Bilo kojim pravcem da krenete, da li iz Ljubinja prema Trebinju, ili obratno, selo Kotezi vam dolaziu "s lakta" magistralnog puta kojim prolazite, svejedno da li lijevog, ili desnog.
U dubinu Koteza se ulazi putem kojim, dok preko njega u svom sunčanom plesu prelazi zmija, odjednom zaškripe kamenčići, opominjući vas da vodite računa da ovoj najodanijoj stanovnici hercegovačkog kamenjara slučajno ne udarite "na obraz", ustvari, ne zamahnete kamenom ili kakvom suhom granom put nje jer bi vam mogla uzvratiti na način koji vam se ni malo ne bi dopao.
Jednostavno, prolazite putem kao da zmiju- starosjedilicu i niste primjetili.
Čini vam se selo zamrlo od tišine. Tek poneki krov izranja iz rastinja kupine, buketa smokvi... I što se dublje korača u unutrašnjost, sve više se naziru tragovi nekadašnjih kamenom zidanih kuća, rušenih u ratovima i bunama, ali i oni čiji su krovovi zacrvenjeli u zadnjih dvadesetak i više godina.
I taman da dohvatimo granu uzrelih "sušalica", zalaješe psi iz ograđenog dvorišta pored samog puta.
"Je li ovo put do džamije", pitamo srednjovječnu ženu koju je, očigledno, lavež pasa opomenuo da nepoznati namjernici prolaze putem.
"Eno tamo, pored crkve, pa gore", odgovara žena pokazujući rukom pravac kojim da krenemo.
Ustvari riječ je o putu pored male seoske kapele koju je nekolicina mještana, katolika, obnovila nakon Dejtona. Tek da, bar jednom mjesečno, kažu, "dumo iz Ravnog" dođe, održi misu za one koji se zateknu u selu, većinom "vikend Kotežane" koji, mahom, žive u Dubrovniku.
Sa improviziranog parkinga, iza leđa kapele, na kome nekoliko vozila dubrovačkih registracija svjedoči da su dubrovački Kotežani još u petak stigli u selo, nekih 150 metara uzbrdo izdigla se munara obnovljene džamije Muje Kotezlije, jedna od najstarijih džamija sagrađenih u Hercegovini u doba osmanskog carstva.
Dan ranije, u Trebinju, Miralem Hadžimahović, predsjednik Medžlisa IZ Trebinje, s radošću nam je ispričao da je obnova džamije u Kotezima, i to u izvornom obliku, skoro pri kraju, kao i objekata koji su nekad činili kompleks džamije.
Radove na džamiji izvodi firma iz Mostara i prema onom što se golim okom da vidjeti, ezan sa njene munare bi se uskoro mogao čuti.
"Još samo da se napravi mejtef i džamija je završena", reći će nam, Stojan Marić, privatni poduzetnik, upravo pristigao iz Dubrovnika, gdje inače živi, objašnjavajući nam da se i on i svi mještani koje "porodična loza veže za Koteze" bez obzira kojoj vjeri da pripadaju, raduju završetku gradnje džamije.
Iako nas prvi put vidi, prisjetio se Stojan dana kad su, pred početak gradnje "i pravoslavci, i katolici i muslimani" čistili prostor oko temelja džamije stavljajući nam do znanja da mu je drago što smo, iako smo "iz daleka", navratili u njegovo selo.
Stojan je u Kotezima svakog vikenda, jednostavno, kaže, voli ovaj kraj, voli ljude koje je izrodio ovaj "komad Hercegovine" pa se i danas druži sa potomcima nekadašnjih familija koje su živjele u Kotezima i koje su razne nevolje raseljavale diljem svijeta.
"Ja sam rođen u Dubrovniku jer su roditelji iz Koteza morali otići trbuhom za kruhom, kao što su i svi drugi odlazili... Odavde su ti Cigići, Burine, Kajimovići i mnoge druge poznate bošnjačke familije...Burina ima dosta u Dubrovniku.
Poznavao sam i doktora Burinu iz Tuzle koji je, čuo sam, umro u vrijeme korone. Iz te njegove loze je devet doktora...
Cigića, opet, najviše ima u Mostaru...
Mi smo ti, sad u augustu, ovdje u selu, u takozvanoj "gornjoj mahali" organizirali večer Kotežana. Došlo nas je odsvakle.
Ma nije važno od koje si vjere, važno je da voliš i poštuješ ljude, da si dobar čovjek. Onaj ko poštuje sebe, poštuje i druge. Kotezi su primjer kako su ljudi od tri vjere živjeli jedni pored drugih, njihove bogomolje bile jedne pored drugih, pomagali se, jedni drugima išli i na radost i na žalost...I danas, mi mlađi nastavljamo živjeti s ljudskošću kojom su nas obdarili naši stari...", priča Stojan, ne krijući radost što se sve više potomaka starih porodica "od svih vjera" zanima da obnovi život u ovom hercegovačkom selu.
Zna Stojan historiju sela Kotezi, kao i priču o čuvenom graditelju džamije Muji Kotezliji iz doba osmanskog carstva, koji je, pričalo se, kaže, bio skroman čovjek i čiji se mezar, nalazio "odmah uz džamiju" a na nišanu mu "nije stajao nikakav natpis".
"Drago mi je što se nakon 80 godina od njenog rušenja ova džamija obnavlja... Zar nije lijepo, pitam ja vas, imati više bogomolja na jednom mjestu... Pa i Bog pomaže onima koji mu se mole i poštuju ga", veli Stojan, ne krijući zadovoljstvo što je u Kotezima sreo i nekadašnjeg fudbalera trebinjskog Leotara, iz vremena njegove jugoslovenske slave, Zihniju Begovića, koga porodični korijeni dijelom vežu za ovo nevjerovatno hercegovačko selo.
Pozdravljamo se sa Stojanom Marićem, čuvenim građevinskim poduzetnikom, čija duša, kaže,iako je rođen u Dubrovniku, najbolje odmara u Kotezima rodnom selu njegovih predaka, uz dogovor da se u julu iduće godine, na proklanjavanju džamije u Kotezima, ponovo vidimo.
I hoćemo. Ako Bog da.
P.S.
Kako nam je kazao Miralem Hadžimahović, predsjednik Medžlisa IZ Trebinje, priča o međusobnom poštovanju muslimana, katolika i pravoslavaca koji su živjeli u selu Kotezi i koje danas njeguju njihovi potomci, nadaleko je poznata.
"Kad smo počinjali obnovu džamije u Kotezima svi su nam došli. Obnovu džamije finansira jedan bračni par iz Sarajeva, koji ne želi da se njihovo ime pominje u javnosti, na što smo se i ugovorom o gradnji obavezali.
Džamija se obnavlja sa svim njenim objektima i specifičnostima kao što su čatrnje uz džamiju, od kojih je jedna u samoj munari.
Sve je ovo moguće uz pomoć dobrih ljudi, ali bi bilo nemoguće bez podrške Islamske zajednice, posebno Muftijstva Mostarskog, Medžlisa IZ Trebinje na čelu sa glavnim imamom hafizom Sadikom ef. Fazlagićem i drugim", navodi Hadžimahović.
Historijskih zapisa o selu Kotezi i džamiji Muje Kotezlije je mnogo. U jednom od njih, koji opisuju putovanje reisul-uleme Fehima ef. Spahe kroz Hercegovinu, prilikom posjete Kotezima, da se zaključiti da je objakat džamije tada bio u funkciji.
Džamija je stradala 1942. godine kada je sa nje skinut krov, te srušena i mektebska zgrada u kojoj se nalazio i stan za mualima.
Islamsku dužnost u ovoj džamiji od 1912. do 1942. godine vršili su Mehmed ef. Merzić, Ali ef. Zlomužica, Husein ef.Miljanović, Mahmutović i Salihović.
Prema informacijama jednog od Trebinjaca koji trenutno živi u Danskoj, navodno u ovoj državi se, nakon agresije, našao i praunuk Husein ef. Miljanovića.
Kako je poznato graditeljska cjelina džamije u Kotezima je 2003. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
