Humanost: Zvorničanin Asim Ahmetović u misiji pomoći rodnom kraju

„Mnogi naši ljudi, koji su nakon rata stigli u SAD, danas su vlasnici uspješnih firmi. Mi smo generacija kojoj je rat prekinuo školovanje, ali nam nije ubio volju za radom niti ljubav prema Bosni".

Piše: Almasa Hadžić

Nebitno je koliko imaš novca, već koliko je veliko tvoje srce, kaže na početku razgovora za politicki.ba Zvorničanin Asim Ahmetović, koji već 20 godina živi i radi u gradu Luisvilu u SAD i koji je prije nekoliko dana nesvakidašnjim poklonom obradovao učenike Područne Osnovne škole u Liplju.

O tome kako i koliko, više od deset godina, raznim donacijama, usrećuje učenike u Liplju, pomaže u izgradnje puteva, džamija i drugih objekata u svojoj rodnoj Jošanici, Asim ne želi govoriti. Kaže da nije bogat, ali je sretan čovjek.

Preživio je, veli, sve strahote rata u Podrinju, ostao zdrav, ima zdravu i sretnu porodicu, radi posao koji voli, a sve drugo, uz Božiju pomoć, postiže se poštenim i vrijednim radom.

„Kada sam 2000. godine sa suprugom došao u Ameriku nisam imao ništa. Zasukao sam rukave i počeo raditi u jednoj fabrici. Nakon godinu dana položio sam ispit za vozača teretnih kamiona s prikolicom i počeo raditi u jednoj američkoj prevozničkoj kompaniji, da bih 2005. godine podigao kredit i kupio kamion. Vrijedno smo i pošteno radili i ja i supruga i čim sam isplatio kredit, kupim još jedan kamion i tako iz godine u godinu. Danas sam vlasnik prevozničke firme sa 12 kamiona i 15 prikolica, imam zaposleno 15 ljudi i, uz Božiju pomoć, posao razvijam i dalje.

U Americi možete uspjeti ako ste vrijedni, pošteni i odgovorni u svom poslu.

Uz to, važno je da znate i jezik“, navodi Asim, kojega je naš poziv zatekao u vožnji na putevima jedne od saveznih američkih država.

Izbjegavajući razgovor o njegovoj „širokoj ruci i velikom srcu“, Asim kaže da je njegova veza sa domovinom snažna, posebno sa rodnim krajem, da je stalno u kontaktu sa svojim prijateljima, komšijama u BiH, da je u svojoj Jošanici izgradio kuću i da to što učestvuje u raznim akcijama pomoći, smatra svojom ljudskom i Božijom obavezom.

Priznaje da ne bi uspio da mu u svemu ne pomaže njegova supruga Bahrija koja je, veli „desna ruka firme“, ali i njegovo troje djece koji, uz to što se školuju, svakodnevno „pomažu ocu i majci“.

Moja firma nije velika, ali je dovoljno velika da od zarade mogu da odvojim za razne hajrove u BiH. Samo u Luisvilu gdje ja živim, još dvojica Zvorničana su razvili vrlo uspješne prevozničke firme, sa mnogo većim fondom vozila od mene. Mnogi vrijedno rade, pomažu svoje u domovini“, kaže Asim.

I ove godine, Asim i njegova porodica glasali su na lokalnim izborima u BiH. Smatra to svojom građanskom obavezom koju redovno ispunjava i čini sve da i druge animira kako bi ispunili svoje građanske dužnosti prema BiH.

Od Asimovih komšija i prijatelja iz Liplja i Jošanice, saznajemo da već deset godina, učenici iz škole u liplju za Bajram, Novu Godinu, zahvaljujući njegovim donacijama prime paketiće, imaju plaćene ekskurzije i izlete, užinu, prevoz ..., a kako smo vidjeli prije nekoliko dana obradovao ih je novim jaknama i patikama.

Također, osim učešća u akcijama asvfaltiranja puteva, gradnje objekata od javnog interesa, saznajemo da je, čak pomogao izgradnji dvije lovačke kuće u okolini njegovog sela, kako bi njegove komšije lovci imali gdje da predahnu u vrijeme sezone lova.

Takav je Asim Ahmetović, iz sela Jošanica kod Zvornika, čovjek velikog srca i široke ruke, koji, u razgovoru za naš portal, poručuje da je velik broj Bosanaca i Hercegovaca širom Amerike i svijeta „koji ne zaboravljaju svoju domovinu“. Želi, kaže, da takvih bude još više.