Nakon što je zemljotres pogodio Karamursel, mnogi su se sjetili Muharema Kalfe koji bi, prisjećali su se govorio da će, zbog loše gradnje "doći vrijeme kad će i jači vjetrovi moći rušiti kuće".
Piše: Almasa Hadžić
...Gledajući posljedice razornog zemljotresa na jugu Turske, sjetih se augusta 1999. godine kada je, isto tako razorni zemljotres pogodio područja Kodželija, Jalove, Sakarije, Istanbula, ustvari kada su stradala mnoga mjesta uz obalu Mramornog mora i šire.
Prebirajući danas arhivu, naiđoh na dvije fotografije snimljene nekoliko dana nakon zemljotresa, prilikom moje posjete ekipi tuzlanskih ljekara i medicinara koja je tih dana doputovala u Tursku kako bi pomogla medicinskom zbrinjavanju povrijeđenih.
Možda dvoje, troje sa fotografije danas prepoznajem, ali iz korektnosti prema onim čija imena sam zaboravila, ne pominjem njihova imena. Znam da su svoje pacijente primali u improviziranoj šatorskoj ambulanti, da su svoj posao radili i srcem i znanjem i da su im, kako njihovi pacijenti, tako i turske kolege bili izuzetno zahvalni.
Koliko mi se čini, ambulanta tuzlanske ekipe ljekara bila je na putu od Karamursela prema Jalovi, ne sjećam se o kojem mjestu je bilo riječ, ali se sjećam da sam minibusom iz Karamursela doputovala do njihovog punkta .
Inače, u Karamursel sam doputovala dva dana ranije, u posjetu mojoj sestri i njenoj porodici, ratnim izbjeglicama iz Trebinja, koje je, također, samo sreća i Božija moć spasila od tragičnih posljedica zemljotresa.
Grad, koji sam posjetila neposredno nakon agresije, tih dana skoro da nije ličio na sebe. Nekadašnja predivna obala nije se mogla prepoznati. Zgrade srušene, ljudi, dojučerašnji vlasnici po nekoliko stambenih objekata u gradu, noći su provodili pod šatorima jer im je sve što su imali srušeno.
Stambena zgrada u kojoj je stanovala i porodica moje sestre, također je bila srušena, ustvari, bila je nagnuta na jednu stranu, a stanari su se, u noći kad se dogodio zemljotres, spašavali tako što su sa prozora skakali na parkirani kamion ispred zgrade, jer je njeno unutrašnje stepenište bilo srušeno.
Prepričavalo se tada u Karamurselu da su, uglavnom, kuće čiji su vlasnici bili nekadašnji doseljenici iz Hercegovine, odolile razornom zemljotresu čija je jačina, koliko se sjećam, bila 7,4 stepena Rihterove skale.
Mene lično tada je, posebno, dotakla jedna o Muharemu Akimu, kojega je cijela regija poznavala kao Muharem Kalfa čiji preci su s kraja 19. stoljeća došli u Karamursel iz Lastve kod Trebinja, a čije je rođeno prezime bilo isto kao i moje: Ćerimagić!
Muharem Kalfa umro je prije agresije na Bosnu i Hercegovinu.
U Karamurselu je u to vrijeme živjela njegova kćerka Ifeta koja se, posebno ponosila svojim porijeklom, a najviše ostavštinom svog oca.
I ona, kao i svi Hercegovci koje sam tih tragičnih dana srela u Karamurselu, ispričali su da ni jedna kuća kojoj je temelje udarao i zidove zidao Muharem Kalfa, ni jedna džamija ni njena munara čiji je on bio graditelj "nije cakla" u tadašnjem zemljotresu.
"Moj babo kako je nikao, kao i njegov otac bili su čuvene kalfe. Zidari. Kad bi babo udarao temelje nekoj kući, mnogo je vodio računa o temeljima, posebno što je znao da procjeni tlo na kome kuća niče.
Babo je zidao kamenom. Udrao je one štange u zidove, danas to zovu drukčije", pričala je sedamdesetogodišnja Ifeta koja je, porodicu moje sestre, tada primila u jedan dio svoje kuće, koja je, iako se nalazila samo nekoliko stotina metara udaljena od morske obale, ostala potpuno netaknuta.
Nakon što je zemljotres pogodio Karamursel, mnogi su se sjetili Muharema Kalfe koji bi, prisjećali su se govorio da će, zbog loše gradnje "doći vrijeme kad će i jači vjetrovi moći rušiti kuće".
Upravo te 1999. godine, zbog loše gradnje, u Karamurselu, Ada Pazaru, Gjoldžuku, Jalovi i mnogim drugim mjestima srušeno je na hiljade privatnih kuća i stambenih zgrada, pod čijim ruševinama je, prema zvaničnim izvještajima Turske, smrt našlo skoro 17.500 osoba, a povrijeđeno njih oko 44.000.
Nakon tog zemljotresa mnogi "veliki graditelji" u tom dijelu Turske su završili iza rešetaka.
Prijatelji Turske iz Bosne i Hercegovine, baš kako su to radili prije 24 godine i nakon jučerašnjeg zemljotresa odlaze u Tursku kako bi pomogli turskom narodu u ovoj velikoj nesreći.
