Kada je on izgovorio "Ja, Barack Hussein Obama...", prolomio se gromoglasni pljesak i skandiranja. Nikada u životu ni prije ni poslije toga nisam osjetio tako nešto. Masa se ljuljala u oduševljenju, aplaudirala, skandirala... Bila je to Amerika. I slobodni svijet.
Piše: Sead Numanović
Danas je inauguracija predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Donald Trump položit će zakletvu i postati 47. predsjednik.
Nakon pauze od četiri godine, on će ponovo ući u Bijelu kuću.
Obzirom da mu je to drugi mandat, nema pravo - bez obzira na pauzu od 4 godine - da se ponovo kandidira za još jedan mandat.
Bio sam na jednoj inauguraciji predsjednika SAD.
Barack Obama pobijedio je 2008. godine za predsjednika.
To je prvi put u historiji Sjedinjenih Američkih Država da nebijelac ulazi u Bijelu kuću.
Mnogo je toga što je Obamina pobjeda u utrci za predsjednika SAD bila historijska i svojevrsni presedan.
To se odnosi i na samu inauguraciju.
Interes za taj događaj bio je ogroman!
Organizatori su, stoga, odlučili da - po prvi put - otvore prostor Vašington mola - poteza od Kapitola do Bijele kuće, za posjetitelje inauguracije i pratećih događaja na otvorenom.
I tog 20. januara 2009. godine na Vašington molu našlo se između 6 i 9 miliona ljudi!
Bilo je užasno hladno.
Nije bio neki "pakleni" minus, možda minus 8-9 stepeni Celzijusa, ali je vjetar koji je puhao činio da se osjećate da je i minus 20!
U pripremama ceremonije mediji su stalno emitirali obavještenja i instrukcije gostima ceremonije.
I sve je bilo savršeno organizirano.
Do Vašington mola moglo se samo metroom.
Uz kartu za vožnju morali ste posjedovati i pozivnicu.
Svaki dio Vašington mola bio je podijeljen za zvanice i obilježen posebnom bojom.
Moja je bila narandžasta.
Vašington je tog dana bio pun "kao šibica". Ljudi iz cijelog svijeta došli su da prate polaganje zakletve 45. predsjednika SAD. Među njima i ja. Kao novinar "Dnevnog avaza". Jedini iz Bosne i Hercegovine. Barem što se tiče novinarske zajednice.
Prema scenariju, bilo je predviđeno da predsjednik Vrhovnog suda SAD kaže: "Ja, Barack Obama".
I to je procurjelo u medije!
Amerikanci imaju i srednje ime.
Barackovo srednje ime je Hussein.
No, neko je htio da se to ne čuje.
Masa je stojala i čekala da Obama izgovori "Ja, Barack..."
Kada je on izgovorio "Ja, Barack Hussein Obama...", prolomio se gromoglasni pljesak i skandiranja.
Nikada u životu ni prije ni poslije toga nisam osjetio tako nešto.
Masa se ljuljaja u oduševljenju, aplaudirala, skandirala...
Bila je to Amerika. I slobodni svijet.
U narandžastom dijelu prostora za zvanice bile su uredno poredane stolice. Mogli smo sjesti.
No, niko nije sjedio.
Iznad nas, na velikoj terasi Kapitola stojali su i sjedili najvažniji zvaničnici SAD tog vremena.
Cijeli niz bivših predsjednika, senatori, kongresmeni, čelnici državnih institucija, ličnosti koje je Obama lično pozvao...
U masi je bila Amerika i svijet.
Moj je osjećaj bio da sam dio tog nekog novog, drugačijeg svijeta, nakon vremena poslije 11. septembra 2001. godine.
Ceremonija je trajala koliko je i planirano.
Zima nije popuštala, kao ni vjetar.
Umotan i toplo obučen, koliko sam mogao, gledao sam ljude oko sebe.
U jednom momentu sam se sudario s Wesleyem Clarkom. Američki general koji je naredio i proveo bombardiranje Srbije 1999. godine, a pet godina kasnije bio u utrci za nominaciju Demokratske stranke za predsjednika SAD je bio u masi pored mene.
Odmah sam mu se obratio, mada me jedva mogao čuti od stalnog žamora, aplauza i skandiranja mase.
"Iz Bosne?
Znate li Vi možda Seada"?, upitao me.
Kada sam skinuo debelu vunenu kapu na kojoj je bilo izvezeno "Obama", on se grohotom nasmijao.
Pričali smo podugo o svemu, on me je upoznavao s nekih ljudima oko sebe, i oni su se uključili u razgovor.
Malo smo o Bosni, regionu, malo o inauguraciji, budućoj politici administracije Baracka Obame... Nismo krili optimizam i nadu u velike promjene.
Tako to biva na ovakvim historijskim skupovima, valjda.
Umeđuvremenu, glavni dio inauguralne ceremonije bio je završen.
Ako se dobro sjećam, Aretha Franklin bila je glavna pjevačka zvijezda ovog događaja.
I samo je ona dobila aplauze mase slične Obami.
Tog dana zakletvu je položio i Joe Biden, kao Obamin zamjenik.
Nakon čina polaganja zakletve krenuli su ostali tradicionalni događaji.
Jedan od njih je da novoizabrani predsjednik i njegova supruga prošetaju ulicom prema Bijeloj kući i pozdrave se s masom.
To je bilo malo dalje od mjesta gdje sam pratio početak inauguracije.
Taj prolazak Obame sa suprugom bio je praćen stalnim aplauzima i ovacijama.
A onda je inauguracija "ušla" u zatvorene prostore, a ja - kao i milioni ljudi - krenuo u toplu sobu.
Kao i sve političke i slične manifestacije, ovoliki skup privukao i o ne koji su imali neke svoje poruke.
Jedni pozivali na molitve, drugi na kažnjavanje "griješnika" i "krivaca".
U Vašingtonu danas nema zvaničnika iz Sarajeva.
A ne vjerujem da je iko od novinara otišao.
Iako se može prisustvovati inauguraciji...
