"Nisu htjeli procesuirati glavnog poslijeratnog srpskog biznismena u Bijeljini, koji je na ratnoj pljački izgradio imperiju u ovome gradu, a koji je učestvovao u ubistvu mog sina".
Piše: Almasa Hadžić
Grad Bijeljina odredio je 4. april kao Dan oslobođenja grada u kome će gradski oci, skupa sa "svojim narodom" proslavljati vlastitu, civilizacijsku sramotu, odnosno, nazdravljati zločinima počinjenim prije 31 godinu nad bošnjačkim narodom ovog lijepog semberskog grada.
Ubice bijeljinskih Bošnjaka sa područja Semberije, tako i njihovi pomagači pristigli iz Srbije, uglavnom su na slobodi.
Nije iznenađenje da neke od njih i danas, 4.aprila, sretnete svečarski raspoložene, osiljene bogatstvom koje su tokom agresije opljačkali po bošnjačkim kućama u Bijeljini, i koji, bez stida i obraza, ali i bez ikakve naznake da bi mogli sudski odgovarati za zločine koje su počinili, jedni drugima čestitaju "Dan oslobođenja Bijeljine".
"Moj Asim bio je vlasnik čuvenog lokala "Kazablanka" u Bijeljini. Dan nakon što su mu razorili lokal, 2. aprila 1992. godine, u kuću je došao Brano zvani "Šumar" zamjenik vojvode Mirka Blagojevića sa još nekim Arkanovcima i odveli Asima u kućnim papučama.
Ubili su ga isti dan u dvorištu kuće pored "Šicine kafane". Tijelo su, kasnije bacili u Drinu i voda ga je odnijela prema Srbiji.
Godinama je bio pokopan na groblju u Šapcu pod oznakom NN, da bi 2003. bila izvršena identifikacija, a potom obavljena dženaza u Tuzli", ispričao je svojevremeno autoru ovog teksta, Amir Fidahić, potomak čuvene begovske porodice, svjedok mnogih ubistava i progona Bošnjaka Bijeljine.
Amir je umro prije nekoliko godina, ali dokazi sa imenima izvršilaca ubistva njegovog sina Asima, kao i mnogih drugih Bošnjaka iz Bijeljine, koje je svojevremeno predao Tužilaštvu Tuzlanskog kantona, do danas stoje zakovani u u tužilačkim ladicama.
"Nisu htjeli procesuirati glavnog poslijeratnog srpskog biznismena u Bijeljini, koji je na ratnoj pljački izgradio imperiju u ovome gradu, a koji je učestvovao u ubistvu mog sina.
Prije rata moj sin mu je pozajmio nekoliko desetina hiljada maraka. Ovaj ga je, kad su ga četnici doveli, pitao da li on njemu poklanja pozajmljeni novac, našto je Asim odgovorio da ne poklanja.
Odmah je ubijen.
Isti dan, jedan od ovih koji su učestvovali u Asimovom ubistvu otišao je u susjedne Dvorove i slavodobitno saopćio da je ubio Asima Fidahića", s tugom i gorčinom se sjećao zločina počinjenog nad njegovim sinom, Amir Fidahić.
Zločinački pohod na Bijeljinu Srpske dobrovoljačke garde (SDG) kojom je komandovao Željko Ražnjatović Arkan, a koja je bila pod komandom vojnog i civilnog vrha Srbije, bio je uvod u agresiju na Bosnu i Hercegovinu i masovne zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima.
Arkan je nakon agresije ubijen u Beogradu, a da nije odgovarao za svoja zlodjela. Ubijen je i Ljubiša Savić Mauzer komandant zloglasnih "Pantera", dok je vojvoda Mirko Blagojević komandant zločinačke jedinice "Mirkovi četnici" živ i na slobodi.
Riječ je o jedinicama čiji su članovi počinili najgnusnije zločine nad Bošnjacima Bijeljine, posebno u prvim danima aprila, od kojih većina i danas živi na području Semberije, a da niko od njih nije odgovarao pred nadležnim sudovima.
.JPG)
Živ je, koliko čujemo i "biznismen" koji je učestvovao u ubistvu Asima Fidahića, kao i mnogi odgovorni za zarobljavanje i ubistvo 22 člana porodice Sarajlić, Sejmenović i Malagić.
Bijeljina je danas grad u kome se slavi ime zločinačke Srpske dobrovoljačke garde, u kome je izgrađen spomenik zloglasnom četničkom komandantu iz Drugog svjetskog rata Draži Mihajloviću, grad u kome se na svakom koraku prepoznaju otisci zločina počinjenih devedesetih godina prošlog stoljeća nad Bošnjacima tog grada.
Grad je to u kome je već 1. aprila 1992. godine osnovan logor Batković u kome je mučeno nekoliko hiljada zarobljenih Bošnjaka i Hrvata, a ubijeno nekoliko desetina njih.
Kad je jedne prilike govorio o imenima ubica Bošnjaka u Bijeljini, skršen bolom za svojim jedincem, Amir Fidahić bio je isto tako "ubijen" činenicom da ubica njegovog sina, kao i sve druge ubice bijeljinskih Bošnjaka, za čije zločine su postojali svjedoci i među Bošnjacima i među Srbima nisu procesuirani.
"Pitam se je li to državi neugodno da bijeljinskim moćnicima remeti poslijeratni mir", kazao nam je tada rahmetli Amir Fidahić.
