„Tužna sam, izuzetno tužna. U jednoj Švedskoj bosanska djeca imaju pravo da uče svoj, bosanski jezik, a u zemlji u kojoj su rođeni, u jednom njenom dijelu, to pravo im je oduzeto".
Piše: Almasa Hadžić
„Boli neprebolne... Mi odrasli,
možda i jesmo zaslužili jer smo živi zakopani, ali ne činimo ništa, ne mrdamo,
ne bunimo se... Ali djeca nisu zaslužila!
Kao i svakog septembra pišem planove,
pravim raspored, pripremam nastavu bosanskog jezika.
DA – nastava BOSANSKOG jezika u
Švedskoj.
DA – djeca u Švedskoj imaju nastavu
maternjeg jezika – BOSANSKOG jezika - plus još oko 200 drugih jezika...“ .
Ovim riječima je svoj dosta
emotivni post na FB započela profesorica bosanskog jezika i književnosti Amela
Isanović, koja već punih pet godina u Jezičkom centru u gradu Geteborgu u
Švedskoj, učenicima useljenicima iz BiH predaje maternji – bosanski jezik.
U Centru se, navodi profesorica
Isanović, izučava oko 75 jezika koje su
sa sobom donijeli useljenici iz raznih zemalja svijeta, i u njemu radi oko 300 profesora, među kojima je i 7 onih koji
dolaze iz BiH.
„Tužna sam, izuzetno tužna. U
jednoj Švedskoj bosanska djeca imaju pravo da uče svoj, bosanski jezik, a u
zemlji u kojoj su rođeni, u jednom njenom dijelu, to pravo im je oduzeto.
Pri našem centru imamo oko 600
učenika svih uzrasta koji uče bosanski, premda ih, sigurno, u ovom gradu živi
mnogo više koji govore bosanski.
I ne samo učenje jezika, već
nastavni planovi podrazumjevaju da se uči o kulturi, identitetu zemlje iz koje
učenici dolaze“, kaže u razgovoru za
politicki.ba profesorica Isanović
Djeca, useljenici u Švedskoj, navodi
naša sagovornica, imaju pravo na 3 sata dopunske nastave na maternjem jeziku, a
u srednjim školama mogu upisati bosanski jezik kao moderni jezik, čak i ako
nisu Bosanci.
Također, djeca u švedskim srednjim
školama dobijaju dodatnih 100 bodova pri
upisu na fakultet ukoliko izučavaju bosanski, ili bilo koji drugi svjetski
jezik, a ocjena iz jezika im ulazi u prosjek ocjena tokom školovanja.
„Komuna u kojoj žive finansira
nabavku udžbenika za učenike kako bosanskog, tako i učenike drugih jezika.
Kompletnu nastavu maternjeg jezika
finansira Vlada Švedske, a sve je pod
ingerencijama Ministarstva obrazovanja.
Pri tome Švedska kao država ništa
manje nije „Švedska“ niti gubi bilo šta na svom ugledu i identitetu. Naprotiv
ona je država koja se, zbog prava koja daje drugima, mora poštovati“, ističe
profesorica Isanović.
Amela Isanović, svojevremeno je
predavala bosanski jezik u školama u Krajini, u Tuzli u koju je kao prognanica
iz Zvornika stigla 1992. godine.
Pamte je kao jednu od izuzetno
entuzijastičnih profesorica kojoj ništa nije bilo teško, a ni strano, samo da
bi učenicima usadila ljubav prema svom jeziku, književnosti, ali i kulturi i
običajima države i naroda kojem pripadaju.
„U našem Centru uči se tajlandski,
asirski, urdu, paštu, tiginja... i mnogi, mnogi drugi jezici koji su sa sobom
donijeli useljenici iz raznih krajeva svijeta.
I onda, dođem u BiH i vidim u mom
Zvorniku, u Liplju, djeca štrajkuju jer im ne dozvoljavaju da uče svoj bosanski
jezik. To je u civiliziranom svijetu nezamislivo.
Kako, naprimjer, da ja to objasnim
nekom svom švedskom kolegi? Nikako. Tu nema objašnjenja.
Za projekat „Domovini za rođendan“
dobili smo nacionalne i evropske oznake za kvalitet. Sve je to poticaj i meni i
mojim kolegama da radimo što bolje, kvalitetnije.
U Muzeju svjetske kulture svake
godine se obilježava dan maternjeg jezika, gdje mi, obavezno učestvujemo.
U Švedskoj se njeguje
višejezičnost. Imali smo predavače iz svijeta koji su nam prezentirali
istraživanja koja pokazuju da su višejezična djeca uspješnija, svestranija“,
navodi naša sagovornica.
Profesorica Amela Isanović s
posebnim ponosom ističe da su od 6
šefova u Jezičkom centru u kome radi,
njih dvoje iz BiH.
