Zašto BH Telecom srlja u propast?!

Još od prošle godine najavljuje se akvizicija kompanije Telemach od strane državnog operatera BH Telecom navodno u svrhu "jačanja liderske pozicije te kompanije na tržištu u Bosni i Hercegovini."

Podnesen je zahtjev Konkurencijskom vijeću koje je dalo uvjetno odobrenje uz niz mjera za sprječavanje narušavanja tržišne konkurencije.

Situacija se sada dodatno konkretizira najavom vanredne Skupštine BH Telecoma na kojoj bi se trebala donijeti odluka o akviziciji Telemacha Sarajevo i Crna Gora, te zaduženju kod komercijalnih banaka.

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić ranije je izjavio da vlada podržava poslovne poteze "koji jačaju kompaniju i doprinose njenom razvoju u službi građana".

NiP-ov direktor BH Telecoma Amel Kovačević nije htio preuzeti svu odgovornost, pa je prvo tražio da Vlada FBiH podrži zaduženje potrebno za kupovinu Telemacha kod čak osam komercijalnih banaka budući da se radi o zaduženju u ukupnom iznosu od milijardu KM.

Nikome nije jasno zašto bi uspješna domaća kompanija za toliki novac kupila Telemach čiji stvarni popis imovine nikada nije predočen javnosti, a aktuelne vlasti se nisu sjetile da tako briljantan poslovni potez detaljno objasne.

No, već smo navikli da aktuelna federalna vlast zadužuje nas i tri naredne generacije.

Problematika akvizicije

Ono što je poznato jeste da Telemach ima godišnju dobit od oko 20 miliona KM. To u projekcijama znači da bi se povrat investicije dogodio za čak 50 godina, zbog čega SDA traži tematsku sjednicu Federalnog parlamenta u pokušaju da se takvo ekonomsko samoubistvo zaustavi.

- Javnost ostaje uskraćena za osnovne informacije. Ne zna se šta tačno kupuje BH Telecom, koja je stvarna imovina Telemacha, ko vrši pregovore, zašto se sa srbijanskim biznismenom pregovara tajno i da li će imovina BH Telecoma biti stavljena pod hipoteku – navodi se u saopćenju SDA.

Dodaju da nema odgovora ni na ključno pitanje: zašto se uzima kredit od 745 miliona, koji će s kamatama dosegnuti iznos od 1,1 milijardu KM, da bi se kupila firma koja ima godišnju dobit od jedva 20 miliona KM?

Zaduženje od milijardu KM znači i hipoteku nad imovinom BH Telecoma te onemogućavanje investicija u razvojne projekte poput 5G mreže.

Zbog tajnih pregovora sa vlasničkom strukturom Telemacha, opravdano postoji bojazan javnosti u vezi sa stvarnim interesima takve akvizicije.

BH Telecom vlasništvo je entiteta FBiH, pa time i građana koji ni ne znaju da će ih aktuelna postavka Vlade Federacije BiH zadužiti kako bi finansirala srbijanske biznismene dok na ramenu premijera šapuće Vojin Mijatović (ministar razvoja, poduzetništva i obrta FBiH), osoba za koju su mediji ranije tvrdili da je u istu kompaniju zaposlio kadrove SDP-a iz RS-a, manjeg bh. entiteta iz čije banjalučke filijale Mijatović uživa privilegije odlučujuči o životima građana FBiH koji ga nisu birali.


Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje i pitanje političke i krivične odgovornosti za ovakve poslovne odluke koje potencijalno nose ogromne finansijske posljedice.

Bosanskohercegovačka javnost  pamti slučaj bivšeg premijera Federacije BiH Fadila Novalića koji je završio u zatvoru zbog nabavke respiratora tokom pandemije, iako je u tom slučaju riječ bila o javnoj nabavci vrijednoj oko 10,5 miliona KM u doba globalno vanredne situacije.

U tom kontekstu nameće se logično pitanje, ako su pojedinci završili u zatvoru zbog deset miliona KM nabavke u doba vanredne situacije globalne pandemije, ko će preuzeti odgovornost za potencijalno zaduženje od čak milijardu konvertibilnih maraka?

Opravdana nabavka

Za razliku od hitne i po svemu opravdane nabavke medicinske opreme u okolnostima pandemije, akvizicija Telemacha predstavlja dugoročnu poslovnu odluku koja se planira mjesecima, uz učešće uprave kompanije, nadzornih organa, Vlade Federacije BiH kao većinskog vlasnika, ali i finansijskih institucija koje bi takvo zaduženje trebale odobriti.

Upravo zbog toga odgovornost u ovom slučaju itekako postoji.

Dodatni problem predstavlja činjenica da javnosti nikada nije predstavljena detaljna ekonomska analiza ove akvizicije. Nema javno dostupne procjene vrijednosti kompanije Telemach, nema jasne projekcije sinergijskih efekata, niti preciznog plana otplate kredita koji bi BH Telecom preuzeo.

Bez takvih informacija teško je govoriti o racionalnoj poslovnoj odluci, a još teže o odgovornom upravljanju imovinom koja u konačnici pripada građanima Federacije BiH.

Zato je pitanje odgovornosti suštinski javni interes. Ukoliko se pokaže da je riječ o lošem ili netransparentnom poslu koji će BH Telecom opteretiti decenijama, javnost ima pravo znati ko je donio odluku, na osnovu kojih analiza i u čijem interesu.

Priča o odgovornosti

Jer ako je politička i pravosudna odgovornost postojala za deset miliona maraka u vrijeme pandemije ( ne ulazeći sada u detalje ovog slučaja za koji i ptice na grani znaju da je montiran), onda bi ista logika morala važiti i za odluku koja Federaciju BiH potencijalno zadužuje za stotinu puta veći iznos.

U suprotnom, cijela priča o odgovornosti javnih funkcionera svodi se na selektivnu pravdu, onu koja vrijedi za jedne, ali ne i za druge.

Ipak, čini se kako je dio ministara u Vladi FBiH svjestan potencijalnog scenarija odgovornosti pa jučer na sjednici nekoliko ministara nije podržalo plan o zaduženju BH Telecoma.

Ostaje da se vidi da li će se nakon Skupštine dioničara BH Telecoma ipak nastaviti ići u pravcu uništenja te kompanije.