Tužilaštvo BiH zvanično potvrdilo navode Istrage: Ćazim Hasanspahić je lagao

Predmet ratnih zločina protiv Dragana Čovića godinama je skrivao u ladici. Nikada nijednu radnju nije poduzeo.

“Ističem da su navedene informacije netačne i zbog istinitog informisanja javnosti, demantujem Vaš tekst kao netačan. Ističem da nikad nisam bio zadužen s predmetom ratnih zločina protiv Dragana Čovića, a informacije u samom tekstu smatram proizvoljnim i navedenim s naprijed istaknutim ciljem usmjerenim na diskreditaciju moje ličnosti. Očekujem od medija da izvještavaju odgovorno, uz provjeru činjenica i poštivanje osnovnih principa profesionalnog novinarstva”, napisao je prije dva dana državni tužilac Ćazim Hasanspahić, reagirajući na članak Istrage u kojem smo naveli da je on godinama u svojoj ladici skrvao predmet ratnog zločina protiv lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, piše portal Istraga.ba.

A mi ističemo da je državni tužilac Ćazim Hasanspahić opet slagao. Evo i službenog odgovora Tužilaštva Bosne i Hercegovine na upit Istrage o tužilačkom predmetu broj T20 0 KTA 0014998 17 kojeg je sve do nedavnog premještaja dužio Ćazim Hasanspahić.

“Poštovani, u Tužiteljstvu BiH u mjesecu martu 2017. godine, zaprimljena je prijava-podnesak jednog političkog subjekta (političke stranke) u kojoj se iznose tvrdnje o navodnim krivičnim djelima organizovanog kriminala, povezanog sa više drugih krivičnih djela, u poslijeratnom periodu u BiH gdje se među više drugih osoba navodi i Čović Dragan*. U prijavi se jedan manji segment na samom kraju prijave, odnosio na navode o počinjenim ratnim zločinima. S obzirom na sadržaj podneska, formiran je KTA predmet tužiteljskog broja T20 0 KTA 0014998 17, kojim je zadužen tužitelj Hasanspahić. U predmet su naknadno dodana još dva zaprimljena podneska dostavljena od fizičkih osoba, koji se odnose na navode o ratnim zločinima, od čega je jedna prijava proslijeđena 2018. godine od Kantonalnog tužiteljstva ZDK kojem je prvobitno dostavljena, kao i jedna prijava građanina iz 2019. godine dostavljena izravno Tužiteljstvu BiH, u kojima se iznose navodi o ratnim dešavanjima i preduzeću SOKO u Mostaru ratne 1993. godine. U predmetu nije evidentirano poduzimanje istražnih radnji ili radnji provjera navoda iz prijave. Tužitelj Hasanspahić vodio se u zaduženju predmeta pod brojem T20 0 KTA 0014998 17 od njegovog formiranja 2017. godine, do 6.3. ove godine, kada je presigniran na drugog postupajućeg tužitelja”, glasi odgovor Tužilaštva BiH na upit Istrage.

Ćazim Hasanspahić i HDZ-ov Mijo Krešić

Iako je, manje-više, sve jasno, u nastavku ćemo raščlaniti odogovor Tužilaštva BiH kako bi sve bilo jasnije. Tužilašvo BiH potvrđuje da je Ćazim Hasanspahić, kao tužilac u Odjelu za terorizam, zadužio predmet protiv Dragana Čovića. Jedan dio tog predmeta, potvrđuje Tužilaštvo BiH, odnosi se na ratne zločine s kojima se u vezu dovodi Dragan Čović. Iako je bio dužan odmah izdvojiti taj dio predmeta i prebaciti ga u odjel za ratne zločine, Hasanspahić to nije uradio. Dalje, dvije, odnosno tri godine kasnije, Tužilaštvu BiH su dostavljene dvije prijave protiv Dragana Čovića. Jedna prijava je proslijeđena iz Tužilaštva ZDK, a druga je direktno dostavljena Tužilaštvu BiH. Obe prijave se odnose na ratne zločine s kojima se u vezu dovodi lider HDZ-a BiH Dragan Čović. Jedna od prijava je, kako saznaje Istraga, čak bila i naslovljena na Odjel za ratne zločine Tužilaštva BiH. No, tadašnja glavna državna tužiteljica Gordana Tadić odlučila je te prijave dostaviti u Odjel za terorizam, odnosno tužiocu Ćazimu Hasanspahiću kojeg je u to vrijeme, za potrebe HDZ-a, kontrolirao tadašnji zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić.

Iako su se dvije prijave protiv Dragana Čovića odnosile na “ratne zločine”, Ćazim Hasanspahić je odlučio ove prijave staviti u svoj spis pod oznakom T20 0 KTA 0014998 17, bez obzira na to što je bio dužan da ih proslijedi Odjelu za ratne zločine, gdje bi im se dodijelila druga oznaka. Naime, VSTV je još 2015. godine usvojio Pravilnik o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u tužilaštvima u kojem je jasno navedeno kako se označavaju predmeti po određenim oblastima. Evo jedne od tačaka tog Pravilnika.

Dakle, čak i ako je bilo “neodredivo krivično djelo ili počinilac”, Hasanspahić je morao prijave koje su se odnosile na ratne zločine i Dragana Čovića proslijediti Odjelu za ratne zločine gdje bi im se stavila oznaka KTARZ. Zbog čega nije postupio u skladu sa ovim Pravilnikom VSTV-a, nije poznato. Kao što nije poznato zbog čega Ćazim Hasanspahić prije godinu i po nije postupio po uputi svojih nadređenih da dio ovog spisa koji se odnosi na ratne zločine, prebaci u Odjel nadležan za procesuiranje ratnih zločina.

Naime, prije godinu i po Tužilaštvo BiH je izvršilo analizu predmeta kod pojedinih tužilaca te je utvrđeno da se u Hasanspahićevom KTA spisu nalaze prijave za ratne zločine. Iako je dobio uputstvo od nadređenih da predmet proslijedi u Odjel za ratne zločine, Hasanspahić je poslušao naputak iz HDZ-u bliskih krugova da to ne uradi. I nije uradio. Prijava protiv Dragana Čovića za ratne zločine tako se kiselila u ladici skoro deceniju. A evo o čemu se radi. Dragan Čović je, naime, 1993. godine tražio da mu upravnik zatvora u kojem su bili zatočeni Bošnjaci, pošalje radnu snagu u mostarski Soko.

“Molim vas da nam za potrebe ZI Soko omogućite izuzimanje deset zatvorenika, a sa ciljem obavljanja određenih poslova – podizanje i postavljanje zaštitne ograde oko ZI Soko… Osiguranje zatvorenika će obavljati Funkcija sigurnosti ZI Soko Mostar”, stoji u spornom dokumentu od 22. juna 1993., koji potpisuje Dragan Čović.

Nakon toga Dragan Čović je gostovao u emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u. Na upit urednika i voditelja emisije Aleksandra Stankovića da li je dokument autentičan, Čović je rekao: ‘Moguće, nećete nikad naći moj potpis ili nešto opterećujuće što se veže sa mnom (…) sve što sam radio od 1992. do 1995. bilo je više no časno’. Na konstataciju da su ljudi tamo dolazili prisilno i besplatno, odgovorio je da u ratu “niko nije radio za novce” i da “ni na koji način nisu doživljavali bilo kakvu neugodnost ili se prema njima postupalo nečasno”.

S obzirom na to da je tada na snazi na teritoriji BiH bio Krivični zakon SFRJ, “prisilni rad” je bio tretiran kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

“Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije naredi da se izvrši napad na civilno stanovništvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica onesposobljena za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, tešku tjelesnu povredu ili teško narušavanje zdravlja ljudi; napad bez izbora cilja kojim se pogađa civilno stanovništvo; da se prema civilnom stanovništvu vrše ubistva, mučenja, nečovječna postupanja, biološki, medicinski ili drugi naučni eksperimenti, uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja; raseljavanje ili preseljavanje ili prisilno odnarodnjivanje ili prevođenje na drugu veru; prisiljavanje na prostituciju ili silovanja; primjenjivanje mera zastrašivanja i terora, uzimanje talaca, kolektivno kažnjavanje, protuzakonito odvođenje u koncentracione logore i drugaprotivzakonita zatvaranja, lišavanje prava na pravilno i nepristrano suđenje; prisiljavanje na službu u oružanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj obavještajnoj službi ili administraciji; prisiljavanje na prinudni rad, izgladnjivanje stanovništva, konfiskovanje imovine, pljačkanje imovine stanovništva, protuzakonito i samovoljno uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama imovine koje nije opravdano vojnim potrebama, uzimanje nezakonite i nesrazmjerno velike kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti domaćeg novca ili protuzakonito izdavanje novca, ili ko izvrši neko od navedenih djela, kazniće se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom kaznom”, navedeno je u Krivičnom zakonu SFRJ, prema kojem je procesuiran veći broj ratnih zločina na teritoriji Bosne i Hercegovine.